Bosutinib Zentiva 100 mg film tablete
Informacije o izdavanju lekova
Lista RFZO
Režim izdavanja
Ostale informacije
Naziv leka
Sastav
Farmaceutski oblik
Proizvođač
Nosilac odobrenja
Poslednje ažuriranje SmPC-a

Koristite aplikaciju Mediately
Dobijte informacije o lekovima brže.
Više 36k ocene
SmPC - Bosutinib 100 mg
Lek Bosutinib Zentiva je indikovan u lečenju odraslih pacijenata sa:
-
novodijagnostikovanom hroničnom mijeloidnom leukemijom sa pozitivnim Filadelfija hromozomom (Ph+ HML) u hroničnoj fazi.
-
hroničnom mijeloidnom leukemijom sa pozitivnim Filadelfija hromozomom (Ph+ HML) u hroničnoj, ubrzanoj i blastnoj fazi koji su prethodno lečeni sa jednim ili više inhibitora tirozin kinaze (engl. tyrosine kinase inhibitor, TKI) i kod kojih se imatinib, nilotinib i dasatinib ne smatraju odgovarajućim terapijskim opcijama.
Terapiju treba da započne lekar sa iskustvom u dijagnostikovanju i lečenju pacijenata sa hroničnom mijeloidnom leukemijom (HML).
Doziranje
Novodijagnostikovana Ph+ HML u hroničnoj fazi
Preporučena doza je 400 mg bosutiniba jednom dnevno.
Ph+HML u hroničnoj, ubrzanoj ili blastnoj fazi sa rezistencijom ili intolerancijom na prethodnu terapiju
Preporučena doza je 500 mg bosutiniba jednom dnevno.
U kliničkim ispitivanjima za obe indikacije, terapija bosutinibom nastavljena je do progresije bolesti ili razvoja intolerancije na terapiju.
Prilagođavanje doze
U kliničkoj studiji faze 1/2 kod pacijenata sa HML koji su bili rezistentni ili nisu podnosili prethodnu terapiju, bilo je dozvoljeno povećanje doze sa 500 mg na 600 mg jednom dnevno primenjeno sa hranom kod pacijenata koji nisu uspeli da postignu potpun hematološki odgovor (engl. complete haematological response, CHR) do 8. nedelje, ili potpun citogenetski odgovor (engl. complete cytogenetic response, CCyR) do 12. nedelje i nisu imali neželjene događaje 3. ili većeg stepena za koje postoji mogućnost da su povezani sa ispitivanim lekom. U kliničkoj studiji faze 3 kod pacijenata sa novodijagnostikovanom HML u hroničnoj fazi koji su lečeni bosutinibom u dozi od 400 mg, bilo je dozvoljeno povećanje doze u koracima od 100 mg do maksimalne doze od 600 mg jednom dnevno sa hranom ako kod pacijenta nisu ustanovljeni transkripti BCR-ABL (engl. breakpoint cluster region-Abelson) ≤10% u 3. mesecu, ako pacijent nije imao neželjenu reakciju 3. ili 4. stepena u vreme povećanja doze i ako su se sve nehematološke toksičnosti 2. stepena povukle barem na 1. stepen. U kliničkoj studiji faze 4 kod pacijenata sa Ph+ HML prethodno lečenih sa 1 ili više inhibitora tirozin kinaze (engl. tyrosine kinase inhibitor, TKI), bilo je dozvoljeno povećanje doze sa 500 mg na 600 mg jednom dnevno sa hranom kod pacijenata sa nezadovoljavajućim odgovorom ili sa znakovima progresije bolesti, ako nisu imali bilo kakve neželjene događaje 3. ili 4. stepena ili dugotrajne neželjene događaje 2. stepena.
U studiji faze 1/2 kod pacijenata sa HML koji su bili rezistentni ili nisu podnosili prethodnu terapiju i koji su započeli lečenje u dozi ≤ 500 mg, doza je povećana do 600 mg dnevno kod 93 pacijenta (93/558; 16,7%).
U studiji faze 3 kod pacijenata sa novodijagnostikovanom HML u hroničnoj fazi koji su započeli lečenje bosutinibom u dozi od 400 mg, doza je povećana na 500 mg dnevno kod ukupno 58 pacijenata (21,6%). Osim toga, kod 10,4% pacijenata iz grupe lečene bosutinibom doza je dodatno povećana na 600 mg dnevno.
U ispitivanju faze 4 kod pacijenata sa Ph+ HML prethodno lečenim sa 1 ili više TKI koji su započeli lečenje bosutinibom u dozi od 500 mg dnevno, jednom pacijentu (0,6 %) je doza bila povećana na 600 mg dnevno.
Doze veće od 600 mg/dan nisu ispitivane i zbog toga ne treba da se primenjuju.
Prilagođavanja doze zbog neželjenih reakcija
Nehematološke neželjene reakcije
Ako se razvije klinički značajna umerena ili teška nehematološka toksičnost, terapiju bosutinibom treba prekinuti, a može se nastaviti dozom smanjenom za 100 mg koja se uzima jednom dnevno nakon povlačenja toksičnosti. Ako je klinički odgovarajuće, treba razmotriti ponovno povećanje do doze koja je primenjivana pre smanjivanja doze i koja se uzima jednom dnevno (videti odeljak 4.4). Kod pacijenata su korišćene i doze manje od 300 mg dnevno, međutim njihova efikasnost nije ustanovljena.
Povećanje vrednosti transaminaza jetre: ako se javi povećanje vrednosti transaminaza jetre > 5 × od gornje granice normale (engl. upper limit of normal, ULN), terapiju bosutinibom treba prekinuti do oporavka na ≤ 2,5 × ULN, a može se nastaviti nakon toga u dozi od 400 mg jednom dnevno. Ako oporavak traje duže od 4 nedelje, treba razmotriti prekid terapije bosutinibom. Ako se javi povećanje vrednosti transaminaza ≥ 3 × ULN istovremeno sa povećanjem vrednosti bilirubina > 2 × ULN i alkalne fosfataze < 2 × ULN, treba prekinuti terapiju bosutinibom (videti odeljak 4.4).
Dijareja: kod dijareje 3. do 4. stepena prema Zajedničkim terminološkim kriterijumima za neželjene događaje Nacionalnog instituta za kancer (engl. National Cancer Institute Common Terminology Criteria Adverse Events, NCI CTCAE), terapiju bosutinibom treba prekinuti, a može se nastaviti u dozi od 400 mg jednom dnevno kada dođe do oporavka do stepena ≤ 1 (videti odeljak 4.4).
Hematološke neželjene reakcije
Preporučuje se smanjivanje doza kod teških ili dugotrajnih neutropenija i trombocitopenija kao što je navedeno u Tabeli 1:
Tabela 1 – Prilagođavanja doze zbog neutropenije i trombocitopenije
| ABNa < 1,0 × 109/li/ilitrombociti < 50 × 109/l | Obustaviti primenu bosutiniba sve dok ABN ne bude ≥ 1,0×109 /l i trombociti ≥ 50×109 /l.Nastaviti terapiju bosutinibom istom dozom ako dođe do oporavka unutar 2 nedelje. Ako vrednosti u krvi ostaju male > 2 nedelje, nakon oporavka smanjiti dozu za 100 mg i nastaviti terapiju.Ako se citopenija ponovno pojavi, smanjiti dozu za dodatnih 100 mg kada dođe do oporavka i nastaviti terapiju.Doze manje od 300 mg/dan su primenjivane, međutim njihova efikasnost nije ustanovljena. |
aABN = apsolutni broj neutrofila
Posebne populacije
Stariji pacijenti (≥ 65 godina)
Nisu potrebne posebne preporuke za doze kod starijih pacijenata. Budući da postoje samo ograničeni podaci kod starijih osoba, potreban je oprez kod tih pacijenata.
Oštećenje funkcije bubrega
Pacijenti sa koncentracijom kreatinina u serumu > 1,5 × ULN bili su isključeni iz ispitivanja HML. Tokom ispitivanja zapaženo je povećanje izloženosti (površina ispod krive, AUC [engl. area under the curve, AUC]) kod pacijenata sa umerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega.
Novodijagnostikovana Ph+ HML u hroničnoj fazi
Kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina [CrCl] od 30 do 50 ml/min, procenjeno Cockcroft-Gault-ovom formulom), preporučena doza bosutiniba je 300 mg dnevno sa hranom (videti odeljke 4.4 i 5.2).
Kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (CrCl < 30 ml/min, procenjeno Cockcroft-Gault-
ovom formulom), preporučena doza bosutiniba je 200 mg dnevno sa hranom (vidti odeljke 4.4 i 5.2).
Povećanje doze na 400 mg jednom dnevno sa hranom kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega ili na 300 mg jednom dnevno kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega, može se razmotriti ako se kod njih ne pojave teške ili dugotrajne umerene neželjene reakcije i ako ne postignu adekvatan hematološki, citogenetski ili molekularni odgovor.
Ph+ HML u hroničnoj, ubrzanoj ili blastnoj fazi sa rezistencijom ili intolerancijom na prethodnu terapiju Kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega (CrCl od 30 do 50 ml/min, izračunato Cockcroft-Gault-ovom formulom), preporučena doza je 400 mg bosutiniba dnevno (videti odeljke 4.4 i 5.2).
Kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (CrCl<30 ml/min, izračunato Cockcroft-Gault-ovom formulom) preporučena doza je 300 mg bosutiniba dnevno (videti odeljke 4.4 i 5.2).
Povećanje doze na 500 mg jednom dnevno kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega ili na 400 mg jednom dnevno kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega može se razmotriti ako se kod njih ne pojave teške ili dugotrajne umerene neželjene reakcije i ako ne postignu adekvatan hematološki, citogenetski ili molekularni odgovor.
Kardiološki poremećaji
Iz kliničkih studija isključeni su pacijenti sa nekontrolisanim ili značajnim kardiološkim poremećajima (npr. nedavni infarkt miokarda, kongestivna insuficijencija srca ili nestabilna angina). Potreban je oprez kod pacijenata sa značajnim kardiološkim poremećajima (videti odeljak 4.4).
Nedavni ili trenutni klinički značajni gastrointestinalni poremećaj
Iz kliničkih studija isključeni su pacijenti sa nedavnim ili trenutnim klinički značajnim gastrointestinalnim poremećajem (npr. teško povraćanje i/ili dijareja). Potreban je oprez kod pacijenata sa nedavnim ili trenutnim klinički značajnim gastrointestinalnim poremećajem (videti odeljak 4.4).
Pedijatrijska populacija
Bezbednost i efikasnost primene bosutiniba kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka.
Način primene
Lek Bosutinib Zentiva treba uzimati oralno jednom dnevno sa hranom (videti odeljak 5.2). Ako se propusti doza za više od 12 sati, pacijent ne treba da uzme dodatnu dozu. Pacijent treba da uzme uobičajenu propisanu dozu sledećeg dana.
pri upotrebi
Poremećaji funkcije jetre
Terapija bosutinibom povezana je sa povećanjem vrednosti transaminaza u serumu (alanin aminotransferaze [ALT], aspartat aminotransferaze [AST]).
Povećanje vrednosti transaminaza većinom se javljalo na početku terapije (od pacijenata koji su imali povećanje vrednosti transaminaza bilo kog stepena, > 80% imalo je prvi događaj unutar prva 3 meseca). Pacijenti koji primaju bosutinib treba da urade testove funkcije jetre pre početka terapije, zatim svakog meseca tokom prva 3 meseca terapije i kada je to klinički indikovano.
Kod pacijenata sa povećanim vrednostima transaminaza treba privremeno prekinuti terapiju bosutinibom (s tim što se može razmotriti smanjenje doze nakon oporavka do 1. stepena ili do početne vrednosti) i/ili trajno prekinuti lečenje bosutinibom. Povećanje vrednosti transaminaza, naročito kada je istovremeno prisutno i povećanje vrednosti bilirubina, može biti rani znak oštećenja jetre izazvanog lekom i te pacijente treba odgovarajuće zbrinuti (videti odeljke 4.2 i 4.8).
Dijareja i povraćanje
Terapija bosutinibom povezana je sa dijarejom i povraćanjem; zbog toga pacijenti sa nedavnim ili trenutnim klinički značajnim gastrointestinalnim poremećajem treba da koriste ovaj lek uz oprez i to samo nakon pažljive procene odnosa koristi i rizika jer su takvi pacijenti bili isključeni iz kliničkih studija. Pacijente sa dijarejom i povraćanjem treba lečiti primenom standardne terapije, uključujući primenu antidijaroika ili antiemetika i/ili nadoknadu tečnosti. Pored toga, dijareja i povraćanje se mogu lečiti i privremenim prekidom primene bosutiniba, smanjivanjem doze i/ili trajnim prekidom terapije bosutinibom (videti odeljke 4.2 i 4.8). Antiemetik domperidon ima potencijal da produži QT interval (QTc) i izazove aritmije "torsade de pointes"; zbog toga je potrebno izbegavati istovremenu primenu domperidona. Koristi se samo ako drugi lekovi nisu efikasni. U tim situacijama obavezna je individualna procena odnosa koristi i rizika, a pacijente treba pratiti kako bi se uočila pojava produženog QTc intervala.
Mijelosupresija
Terapija bosutinibom povezana je sa mijelosupresijom koja se definiše kao anemija, neutropenija i trombocitopenija. Kompletnu krvnu sliku treba kontrolisati jednom nedeljno tokom prvog meseca, zatim jednom mesečno nakon toga ili kada je to klinički indikovano. Mijelosupresiju je potrebno/moguće lečiti privremenim prekidom primene bosutiniba, smanjivanjem doze i/ili trajnim prekidom terapije bosutinibom (videti odeljke 4.2 i 4.8).
Zadržavanje tečnosti
Terapija bosutinibom može biti povezana sa zadržavanjem tečnosti, uključujući perikardijalnu efuziju, pleuralnu efuziju, plućni edem i/ili periferni edem. Pacijente treba pratiti i lečiti primenom standardne terapije. Pored toga, zadržavanje tečnosti se može lečiti i privremenim prekidom terapije bosutinibom, smanjivanjem doze i/ili trajnim prekidom terapije bosutinibom (videti odeljke 4.2 i 4.8).
Vrednosti lipaze u serumu
Zapaženo je povećanje vrednosti lipaze u serumu. Preporučuje se oprez kod pacijenata koji u anamnezi imaju pankreatitis. U slučaju da su povećane vrednosti lipaze u serumu praćene abdominalnim simptomima, treba prekinuti primenu bosutiniba i razmotriti odgovarajuće dijagnostičke postupke kako bi se isključio pankreatitis (videti odeljak 4.2).
Infekcije
Bosutinib može prouzrokovati povećanu sklonost pacijenata ka bakterijskim, gljivičnim, virusnim ili protozoalnim infekcijama.
Proaritmijski potencijal
Zapaženo je produženje QTc bez prateće aritmije, očitano automatskim uređajem. Bosutinib treba primenjivati uz oprez kod pacijenata koji u anamnezi imaju produženje QTc ili imaju za to predispoziciju, koji imaju nekontrolisani ili značajan kardiološki poremećaj uključujući nedavni infarkt miokarda, kongestivnu srčanu insuficijenciju, nestabilnu anginu ili klinički značajnu bradikardiju ili koji uzimaju lekove za koje se zna da produžavaju QTc (npr. antiaritmici i drugi lekovi koji mogu produžiti QTc [videti odeljak 4.5]). Postojanje hipokalemije i hipomagnezemije može dodatno pojačati to dejstvo.
Savetuje se praćenje uticaja na QTc i preporučuje se snimanje početnog elektrokardiograma (EKG) pre terapije bosutinibom i kada je to klinički indikovano. Hipokalemija ili hipomagnezemija se moraju korigovati pre primene bosutiniba i povremeno ih treba pratiti tokom terapije.
Oštećenje funkcije bubrega
Terapija bosutinibom može dovesti do klinički značajnog smanjenja funkcije bubrega kod pacijenata sa HML. Kod pacijenata lečenih bosutinibom u kliničkim studijama prijavljeno je smanjenje procenjene brzine glomerularne filtracije (engl. estimated glomerular filtration rate, eGFR) tokom vremena. Kod pacijenata sa novodijagnostikovanom HML u hroničnoj fazi lečenih dozom od 400 mg, medijana smanjenja u odnosu na početne vrednosti eGFR iznosila je 11,1 ml/min/1,73 m2 u 1. godini i 14,1 ml/min/1,73 m2 u 5. godini za pacijente na terapiji. Kod prethodno nelečenih pacijenata sa HML koji su lečeni dozom od 500 mg medijana smanjenja vrednosti eGFR je bila 9,2 ml/min/1,73 m2 u 1. godini, 12,0 ml/min/1,73 m2 u 5. godini i 16,6 ml/min/1,73 m2 u 10. godini za pacijente na terapiji. Kod pacijenata sa HML u hroničnoj fazi i uznapredovaloj fazi HML prethodno lečenih dozom od 500 mg medijana smanjenja vrednosti eGFR iznosila je 7,6 ml/min/1,73 m2 u 1. godini, 12,3 ml/min/1,73 m2 u 5. godini i 15,9 ml/min/1,73 m2 u 10. godini za pacijente na terapiji. Kod pacijenata sa Ph+ HML prethodno lečenih sa 1 ili više TKI, koji su primali dozu od 500 mg, medijana smanjenja vrednosti eGFR od početne vrednosti iznosila je 9,2 ml/min/1,73 m2 u 1. godini i 14,5 ml/min/1,73 m2 u 4. godini za pacijente na terapiji.
Važno je proceniti funkciju bubrega pre početka lečenja i pažljivo je pratiti tokom terapije bosutinibom, uz poseban oprez kod pacijenata sa postojećim oštećenjem funkcije bubrega ili kod pacijenata koji imaju faktore rizika za poremećaj funkcije bubrega, uključujući istovremenu primenu lekova sa potencijalom za nefrotoksičnost kao što su diuretici, inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE inhibitori), antagonisti angiotenzinskih receptora i nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL).
U studiji oštećenja funkcije bubrega, izloženost bosutinibu bila je povećana kod ispitanika sa umerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega. Preporučuje se smanjivanje doza kod pacijenata sa umerenim ili teškim oštećenjem funkcije bubrega (videti odeljke 4.2 i 5.2).
Pacijenti sa koncentracijom kreatinina u serumu > 1,5 × ULN nisu bili uključeni u studije HML. Na osnovu populacione farmakokinetičke analize, tokom studija zapaženo je povećanje izloženosti (AUC)
kod pacijenata koji su na početku imali umereno i teško oštećenje funkcije bubrega (videti odeljke 4.2 i 5.2).
Klinički podaci su veoma ograničeni (n = 3) kod pacijenata sa HML i umerenim oštećenjem funkcije bubrega koji primaju povećanu dozu od 600 mg bosutiniba.
Azijska rasa
Prema populacionim farmakokinetičkim analizama, osobe azijskog porekla imale su manji klirens što je dovelo do povećane izloženosti. Stoga je potrebno pažljivo praćenje tih pacijenata radi uočavanja neželjenih reakcija posebno u slučaju povećanja doze.
Teške reakcije na koži
Bosutinib može izazvati teške reakcije na koži kao što su Stevens-Johnson-ov sindrom i toksična epidermalna nekroliza. Primenu bosutiniba treba trajno prekinuti kod pacijenata koji su imali tešku reakciju na koži tokom terapije.
Sindrom lize tumora
Zbog moguće pojave sindroma lize tumora, pre početka terapije bosutinibom preporučuje se korekcija klinički značajne dehidracije i lečenje povećanih vrednosti mokraćne kiseline (videti odeljak 4.8).
Reaktivacija hepatitisa B
Kod pacijenata koji su hronični nosioci virusa hepatitisa B (HBV) pojavila se reaktivacija tog virusa nakon primene inhibitora BCR-ABL tirozin kinaze. U nekim slučajevima došlo je do akutne insuficijencije jetre ili fulminantnog hepatitisa što je dovelo do transplantacije jetre ili smrtnog ishoda.
Pacijente treba testirati na infekciju HBV pre početka terapije bosutinibom. Pre početka terapije kod pacijenata sa pozitivnim serološkim nalazima na HBV (uključujući one sa aktivnom bolešću) i kod pacijenata za koje se tokom terapije pokaže da su pozitivni na HBV, potrebna je konsultacija sa specijalistima iz oblasti lečenja bolesti jetre i HBV infekcije. Nosioce virusa HBV kojima je potrebno lečenje bosutinibom treba pažljivo pratiti radi uočavanja znakova i simptoma aktivne infekcije HBV tokom terapije i nekoliko meseci nakon završetka terapije (videti odeljak 4.8).
Fotosenzitivnost
Izloženost direktnom sunčevom svetlu ili ultravioletnim (UV) zracima potrebno je izbegavati ili smanjiti zbog rizika od fotosenzitivnosti povezane sa terapijom bosutinibom. Pacijente je potrebno uputiti da koriste mere zaštite kao što je nošenje zaštitne odeće i primena sredstava za sunčanje sa visokim faktorom zaštite od sunca (SPF).
Inhibitori citohroma P450 (CYP)3A
Treba izbegavati istovremenu primenu bosutiniba sa snažnim ili umerenim inhibitorima CYP3A, jer će doći do povećanja koncentracije bosutiniba u plazmi (videti odeljak 4.5).
Ako je moguće, za istovremenu primenu se preporučuje izbor drugog leka koji nema ili ima minimalni inhibitorni potencijal za CYP3A.
Ako se tokom lečenja bosutinibom mora primeniti snažan ili umereni inhibitor CYP3A, treba razmotriti prekid terapije bosutinibom ili smanjenje doze bosutiniba.
Induktori CYP3A
Treba izbegavati istovremenu primenu bosutiniba sa snažnim ili umerenim induktorima CYP3A, jer će doći do smanjenja koncentracije bosutiniba u plazmi (videti odeljak 4.5).
Uticaj hrane
Treba izbegavati proizvode od grejpfruta, uključujući sok od grejpfruta i drugu hranu za koju se zna da inhibira CYP3A (videti odeljak 4.5).
Unošenje natrijuma sa hranom
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti od 100 mg, 400 mg ili 500 mg. Pacijenti na režimu ishrane sa smanjenim unosom natrijuma treba da znaju da je ovaj lek suštinski “bez natrijuma”.
Uticaj drugih lekova na bosutinib
Inhibitori CYP3A
Treba izbegavati istovremenu primenu bosutiniba sa snažnim inhibitorima CYP3A (uključujući, između ostalog itrakonazol, ketokonazol, posakonazol, vorikonazol, klaritromicin, telitromicin, nefazodon, mibefradil, indinavir, lopinavir/ritonavir, nelfinavir, ritonavir, sakvinavir, boceprevir, telaprevir, proizvode od grejpfruta uključujući sok od grejpfruta) ili sa umerenim inhibitorima CYP3A (uključujući, između ostalog flukonazol, ciprofloksacin, eritromicin, diltiazem, verapamil, amprenavir, atazanavir, darunavir/ritonavir, fosamprenavir, aprepitant, krizotinib, imatinib) jer će doći do povećanja koncentracije bosutiniba u plazmi.
Potreban je oprez ako se istovremeno sa bosutinibom koriste blagi inhibitori CYP3A.
Ako je moguće, za istovremenu primenu se preporučuje izbor drugog leka koji nema ili ima minimalni inhibitorni potencijal za enzim CYP3A.
Ako se tokom lečenja bosutinibom mora primeniti snažni ili umereni inhibitor CYP3A, treba razmotriti prekid terapije bosutinibom ili smanjenje doze bosutiniba.
U studiji sprovedenoj kod 24 zdrava ispitanika kojima je natašte primenjivano 5 dnevnih doza od 400 mg ketokonazola (snažan inhibitor CYP3A) istovremeno sa pojedinačnom dozom od 100 mg bosutuniba, ketokonazol je povećao vrednost Cmax bosutiniba za 5,2 puta i vrednost AUC bosutiniba u plazmi za 8,6 puta, u poređenju sa primenom samog bosutiniba.
U studiji sporovedenoj kod 20 zdravih ispitanika, kod kojih je pojedinačna doza od 125 mg aprepitanta (umerenog inhibitora CYP3A) primenjena istovremeno sa pojedinačnom dozom od 500 mg bosutiniba nakon obroka, aprepitant je povećao vrednost Cmax bosutiniba za 1,5 puta i vrednost AUC bosutiniba u plazmi za 2,0 puta u poređenju sa primenom samog bosutiniba.
Induktori CYP3A
Treba izbegavati istovremenu primenu bosutiniba sa snažnim induktorima CYP3A (uključujući, između ostalog karbamazepin, fenitoin, rifampicin, kantarion) ili sa umerenim induktorima CYP3A (uključujući, između ostalog bosentan, efavirenz, etravirin, modafinil, nafcilin), jer će doći do smanjenja koncentracije bosutiniba u plazmi.
Na osnovu velikog smanjenja izloženosti bosutinibu koje se javilo kod istovremene primene bosutiniba i rifampicina, malo je verovatno da će povećanje doze bosutiniba, pri istovremenoj primeni sa snažnim ili umerenim induktorima CYP3A u dovoljnoj meri kompenzovati veliko smanjenje izloženosti leku.
Potreban je oprez ako se sa bosutinibom istovremeno primenjuju blagi induktori CYP3A.
Nakon istovremene primene pojedinačne doze bosutiniba i doza od 600 mg rifampicina tokom 6 dana kod 24 zdrava ispitanika koji su lekove uzeli nakon obroka, izloženost bosutinibu (Cmax i AUC u plazmi) smanjila se na 14% odnosno 6% vrednosti u odnosu na primenu bosutiniba u dozi od 500 mg samostalno.
Inhibitori protonske pumpe (IPP)
Potreban je oprez kada se bosutinib primenjuje istovremeno sa IPP. Kao drugu terapijsku opciju za IPP treba uzeti u obzir kratkodelujuće antacide, a primenu bosutiniba i antacida treba vremenski odvojiti (tj. bosutinib uzeti ujutro, a antacide uveče) kad god je to moguće. Bosutinib in vitro pokazuje rastvorljivost u vodi koja zavisi od pH. U studiji kod 24 zdrava ispitanika pri istovremenoj primeni natašte pojedinačne oralne doze bosutiniba (400 mg) sa višestrukim oralnim dozama lansoprazola (60 mg), vrednosti Cmax i AUC bosutiniba smanjile su se na 54% odnosno 74% u odnosu na vrednosti kada se bosutinib (400 mg) daje samostalno.
Uticaj bosutiniba na druge lekove
U studiji sprovedenoj kod 27 zdravih ispitanika, kod kojih je pojedinačna doza od 500 mg bosutiniba primenjena istovremeno sa pojedinačnom dozom od 150 mg dabigatraneteksilat-mesilata (supstrata p-glikoproteina [P-gp]) nakon obroka, bosutinib nije povećao vrednosti Cmax ili AUC dabigatrana u plazmi, u poređenju sa primenom samog dabigatraneteksilat-mesilata. Rezultati studije ukazuju na to da bosutinib ne pokazuje klinički značajno inhibitorno dejstvo za P-gp.
Jedna in vitro studija pokazuje da je pri terapijskim dozama malo verovatna pojava interakcije između lekova kao posledica induktornog dejstva bosutiniba na metabolizam lekova koji su supstrati za CYP1A2, CYP2B6, CYP2C9, CYP2C19 i CYP3A4.
In vitro studije pokazuju da je pri terapijskim dozama malo verovatna pojava kliničkih interakcija između lekova kao posledica inhibitornog dejstva bosutiniba na metabolizam lekova koji su supstrati za CYP1A2, CYP2A6, CYP2C8, CYP2C9, CYP2C19, CYP2D6, ili CYP3A4/5.
In vitro studije pokazuju da bosutinib ima mali potencijal za inhibiciju proteina rezistencije kancera dojke (engl. breast cancer resistance protein, BCRP, sistemski), polipeptidnih transportera organskih anjona (OATP)1B1, OATP1B3, transportera organskih anjona (OAT)1, OAT3, transportera organskih katjona (OCT)2 pri klinički značajnim koncentracijama, ali može imati potencijal za inhibiciju BCRP u gastrointestinalnom traktu i OCT1.
Antiaritmici i druge supstance koje mogu produžiti QT interval
Bosutinib treba oprezno primenjivati kod pacijenata koji imaju ili kod kojih se može razviti produženi QT interval, uključujući pacijente koji uzimaju antiaritmike kao što su amjodaron, dizopiramid, prokainamid, hinidin i sotalol ili druge lekove koji mogu dovesti do produženja QT intervala kao što su hlorokin, halofantrin, klaritromicin, domperidon, haloperidol, metadon i moksifloksacin (videti odeljak 4.4).
Žene u reproduktivnom periodu/kontracepcija
Žene u reproduktivnom periodu se moraju savetovati da koriste efikasnu kontracepciju tokom terapije bosutinibom i najmanje još jedan mesec nakon primene poslednje doze i da izbegavaju trudnoću dok uzimaju bosutinib. Pored toga, pacijentkinju treba upozoriti da povraćanje ili dijareja mogu smanjiti efikasnost oralne kontracepcije jer sprečavaju potpunu resorpciju.
Trudnoća
Podaci o primeni bosutiniba kod trudnica su ograničeni. Studije na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost (videti odeljak 5.3). Ne preporučuje se primena bosutiniba tokom trudnoće i kod žena u reproduktivnom periodu koje ne koriste kontracepciju. Ako pacijentkinja koristi bosutinib tokom trudnoće ili zatrudni za vreme uzimanja bosutiniba, mora biti obaveštena o potencijalnom riziku za fetus.
Dojenje
Nije poznato da li se bosutinib/metaboliti izlučuju u majčino mleko. Studija sa radioaktivno [14C] obeleženim bosutinibom na pacovima pokazala je izlučivanje radioaktivnosti izvedene iz bosutiniba u majčino mleko (videti odeljak 5.3). Ne može se isključiti rizik po novorođenčad/odojčad. Dojenje treba prekinuti tokom terapije bosutinibom.
Plodnost
Na osnovu nekliničkih rezultata, bosutinib ima potencijal za oštećenje reproduktivne funkcije i plodnosti kod ljudi (videti odeljak 5.3). Muškarcima koji se leče bosutinibom se preporučuje da potraže savet o čuvanju sperme pre početka lečenja zbog mogućeg smanjenja plodnosti usled terapije bosutinibom.
Bosutinib nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Međutim, ako se kod pacijenta koji uzima bosutinib pojave vrtoglavica, umor, oštećenje vida ili druge neželjene reakcije sa potencijalnim uticajem na sposobnost bezbednog upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama, pacijent treba da se uzdrži od tih aktivnosti dokle god traju neželjene reakcije.
Sažetak bezbednosnog profila
Ukupno 1372 pacijenta sa leukemijom primila su najmanje jednu dozu bosutiniba samostalno. Medijana trajanja terapije iznosila je 26,30 meseci (raspon: 0,03 do 170,49 meseci). To su bili ili novodijagnostikovani pacijenti sa HML u hroničnoj fazi, ili oni koji su bili rezistentni ili nisu podnosili prethodnu terapiju u hroničnoj, ubrzanoj ili blastnoj fazi HML, ili oni sa Ph+ akutnom limfoblastnom leukemijom (Ph+ ALL). Od tih pacijenata, 268 (sa početnom dozom od 400 mg) i 248 (sa početnom dozom od 500 mg) bilo je iz 2 studije faze 3 kod prethodno nelečenih pacijenata sa HML, 60 (sa početnom dozom od 400 mg) bilo je iz studije faze 2 kod prethodno nelečenih pacijenata sa HML, 570 i 63 (faza 2: sa početnom dozom od 500 mg) bilo je iz dve studije faze 1/2 kod prethodno lečenih Ph+ leukemija i 163 (sa početnom dozom od 500 mg) je bilo iz studije faze 4 kod prethodno lečene HML. Medijana trajanja terapije bila je 55,1 mesec (raspon: 0,2 do 60,05 meseci), 61,6 meseci (0,03 do 145,86
meseci), 15,3 meseca (raspon: 0,3 do 21,8 meseci), 11,1 mesec (raspon: 0,03 do 170,49 meseci), 30,2
meseca (raspon: 0,2 do 85,6 meseci), odnosno 37,80 meseci (raspon: 0,16 do 50,0 meseci), respektivno. Analize bezbednosti uključivale su podatke dobijene tokom završenog produžetka studije.
Najmanje jedna neželjena reakcija bilo kog stepena toksičnosti bila je prijavljena kod 1349 (98,3%) pacijenata. Najčešće prijavljivane neželjene reakcije kod ≥ 20% pacijenata bile su dijareja (80,4%), mučnina (41,5%), bol u abdomenu (35,6%), trombocitopenija (34,4%), povraćanje (33,7%), osip (32,8%),
povećane vrednosti ALT (28,0%), anemija (27,2%), pireksija (23,4%), povećane vrednosti AST (22,5%), umor (32,0%) i glavobolja (20,3%). Najmanje jedna neželjena reakcija 3. stepena ili 4. stepena prijavljena je kod 943 (68,7%) pacijenata. Neželjene reakcije 3. stepena ili 4. stepena prijavljene kod ≥ 5% pacijenata bile su trombocitopenija (19,7%), povećana vrednost ALT (14,6%), neutropenija (10,6%), dijareja (10,6%), anemija (10,3%), povećana vrednost lipaze (10,1%) povećana vrednost AST (6,7%) i osip
(5,0%).
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Sledeće neželjene reakcije su prijavljene kod pacijenata tokom kliničkih studija bosutiniba (Tabela 2). One predstavljaju procenu podataka o neželjenim reakcijama kod 1372 pacijenta sa novodijagnostikovanom HML u hroničnoj fazi ili kod pacijenata sa HML u hroničnoj, ubrzanoj ili blastnoj fazi koji su bili rezistentni ili nisu podnosili prethodnu terapiju, ili kod pacijenata sa Ph+ ALL koji su primili najmanje jednu dozu bosutiniba samostalno. Ove neželjene reakcije navedene su prema klasifikaciji sistema organa i učestalosti. Kategorije učestalosti su definisane na sledeći način: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100), retko
(≥ 1/10 000 do < 1/1000), veoma retko (< 1/10 000) i nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka). Unutar svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su navedene u opadajućem nizu prema ozbiljnosti.
Tabela 2 – Neželjene reakcije bosutiniba
| Infekcije i infestacije | |
| Veoma često | Infekcija respiratornog trakta (uključujući infekciju donjeg dela respiratornog trakta, virusnu infekciju respiratornog trakta, infekciju gornjeg dela respiratornog trakta,virusnu infekciju gornjeg dela respiratornog trakta), nazofaringitis |
| Često | Pneumonija (uključujući atipičnu pneumoniju, bakterijsku pneumoniju, gljivičnu pneumoniju, nekrotizirajuću pneumoniju, streptokoknu pneumoniju), influenca(uključujući influencu H1N1), bronhitis |
| Neoplazme - benigne, maligne i neodređene (uključujući ciste i polipe) | |
| Povremeno | Sindrom lize tumora** |
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | |
| Veoma često | Trombocitopenija (uključujući smanjen broj trombocita), neutropenija (uključujući smanjen broj neutrofila), anemija (uključujući smanjene vrednosti hemoglobina,smanjen broj crvenih krvnih ćelija) |
| Često | Leukopenija (uključujući smanjen broj belih krvnih ćelija) |
| Povremeno | Febrilna neutropenija, granulocitopenija |
| Poremećaji imunskog sistema | |
| Često | Preosetljivost na lek |
| Povremeno | Anafilaktički šok |
| Poremećaji metabolizma i ishrane | |
| Veoma često | Smanjen apetit |
| Često | Dehidracija, hiperkalemija (uključujući povećanu vrednost kalijuma u krvi),hipofosfatemija (uključujući smanjenu vrednost fosfora u krvi) |
| Poremećaji nervnog sistema | |
| Veoma često | Vrtoglavica, glavobolja |
| Često | Disgeuzija |
| Poremećaji uha i labirinta | |
| Često | Tinitus |
| Kardiološki poremećaji | |
| Često | Perikardijalna efuzija |
| Povremeno | Perikarditis |
| Vaskularni poremećaji | |
| Često | Hipertenzija (uključujući povišen krvni pritisak, povišen sistolni krvni pritisak, esencijalnu hipertenziju, hipertenzivnu krizu) |
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | |
| Veoma često | Pleuralna efuzija, dispneja, kašalj |
| Često | Plućna hipertenzija (uključujući plućnu arterijsku hipertenziju, povišen plućni arterijski pritisak), respiratorna insuficijencija |
| Povremeno | Akutni plućni edem (uključujući plućni edem) |
| Nepoznato | Intersticijalna bolest pluća |
| Gastrointestinalni poremećaji | |
| Veoma često | Dijareja, povraćanje, mučnina, bol u abdomenu (uključujući nelagodnost u abdomenu, bol u donjem delu abdomena, bol u gornjem delu abdomena, osetljivost abdomena, gastrointestinalni bol) |
| Često | Gastrointestinalno krvarenje (uključujući analno krvarenje, krvarenje iz želuca, intestinalno krvarenje, krvarenje iz donjeg dela gastrointestinalnog trakta, rektalno krvarenje, krvarenje iz gornjeg dela gastrointestinalnog trakta), pankreatitis (uključujući akutni pankreatitis), gastritis |
| Hepatobilijarni poremećaji | |
| Često | Hepatotoksičnost (uključujući hepatitis, toksični hepatitis, poremećaj jetre), poremećaj funkcije jetre (uključujući povećanje vrednosti enzima jetre, odstupanja u rezultatima testova funkcije jetre, povećanje vrednosti u testovima funkcije jetre, povećane vrednosti transaminaza) |
| Povremeno | Oštećenje jetre (uključujući oštećenje jetre lekom, hepatocelularno oštećenje) |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | |
| Veoma često | Osip (uključujući makularni osip, makulo-papularni osip, papularni osip, pruritusni osip), pruritus |
| Često | Fotosenzitivna reakcija (uključujući polimorfnu erupciju na koži zbog svetlosti), urtikarija, akne |
| Povremeno | Multiformni eritem, eksfolijativni osip, erupcija na koži zbog leka |
| Nepoznato | Stevens-Johnson-ov sindrom**, toksična epidermalna nekroliza** |
| Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva | |
| Veoma često | Artralgija, bol u leđima |
| Često | Mialgija |
| Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | |
| Povremeno | Akutno oštećenje bubrega, insuficijencija bubrega, oštećenje funkcije bubrega |
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | |
| Veoma često | Edem (uključujući edem kapka, edem lica, generalizovani edem, lokalizovani edem, periferni edem, periorbitalni edem, periorbitalno oticanje, periferno oticanje, oticanje, oticanje kapaka), pireksija, umor (uključujući asteniju, malaksalost) |
| Često | Bol u grudima (uključujući nelagodnost u grudima), bol |
| Ispitivanja | |
| Veoma često | Povećana vrednost lipaze (uključujući hiperlipazemiju), povećana vrednost alanin aminotransferaze (uključujući izrazito izmenjenu vrednost alanin aminotransferaze), povećana vrednost aspartat aminotransferaze, povećana koncentracija kreatinina u krvi |
| Često | Produženje QT intervala na elektrokardiogramu (uključujući sindrom dugog QT intervala), povećana vrednost amilaze (uključujući hiperamilazemiju), povećana vrednost kreatin fosfokinaze u krvi, povećana vrednost gama-glutamil transferaze, povećana vrednost bilirubina u krvi (uključujući hiperbilirubinemiju, povećanje vrednosti konjugovanog bilirubina, povećanje vrednosti nekonjugovanog bilirubina u krvi) |
** Neželjena reakcija identifikovana nakon stavljanja leka u promet.
Opis odabranih neželjenih reakcija
Opisi navedeni u nastavku zasnivaju se na populaciji za procenu bezbednosti od 1372 pacijenta koji su dobili najmanje jednu dozu bosutiniba i koji su imali novodijagnostikovanu HML u hroničnoj fazi, ili su bili rezistentni ili nisu podnosili prethodnu terapiju u hroničnoj, ubrzanoj ili blastnoj fazi hronične HML, ili su imali Ph+ ALL.
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Od 372 (27,1%) pacijenta sa prijavljenim neželjenim reakcijama anemije, 6 pacijenata je prekinulo terapiju bosutinibom zbog anemije. Maksimalna toksičnost 1. stepena pojavila se kod 95 (25,5%) pacijenata, 2. stepena kod 135 (36,3%) pacijenata, 3. stepena kod 113 pacijenata (30,4%) i 4. stepena kod 29 (7,8%) pacijenata. Među tim pacijentima, medijana vremena do prvog događaja bila je 29 dana (raspon: 1 do 3999 dana), a medijana trajanja po događaju bila je 22 dana (raspon: 1 do 3682 dana).
Od 209 (15,2%) pacijenata sa prijavljenim neželjenim reakcijama neutropenije, 19 pacijenata prekinulo je terapiju bosutinibom zbog neutropenije. Maksimalna toksičnost 1. stepena pojavila se kod 19 pacijenata (9,1%), 2. stepena kod 45 (21,5%) pacijenata, 3. stepena kod 95 (45,5%) pacijenata, a 4. stepena kod 50 (23,9%) pacijenata. Među tim pacijentima medijana vremena do prvog događaja bila je 56 dana (raspon: 1 do 1769 dana), a medijana trajanja po događaju bila je 15 dana (raspon: 1 do 913 dana).
Od 472 (34,4%) pacijenata sa prijavljenim neželjenim reakcijama trombocitopenije, 42 pacijenta je prekinulo terapiju bosutinibomzbog trombocitopenije. Maksimalna toksičnost 1. stepena pojavila se kod 114 (24,2%) pacijenata, 2. stepena kod 88 (18,6%) pacijenata, 3. stepena kod 172 (36,4%) pacijenata, a 4. stepena kod 98 (20,8%) pacijenata. Među tim pacijentima medijana vremena do prvog događaja bila je 28 dana (raspon: 1 do 1688 dana), a medijana trajanja po događaju bila je 15 dana (raspon: 1 do 3921 dan).
Hepatobilijarni poremećaji
Kod pacijenata sa prijavljenim neželjenim reakcijama povećanih vrednosti ALT ili AST (svih stepena), zapažena medijana vremena do početka bila je 29 dana, sa rasponom od 1 do 3995 dana za ALT i AST. Medijana trajanja događaja bila je 17 dana (raspon: 1 do 1148 dana) i 15 dana (raspon: 1 do 803 dana) za ALT, odnosno za AST.
Dva slučaja koja odgovaraju oštećenju jetre izazvanom lekovima (definisanim kao istovremeno povećanje vrednosti ALT ili AST ≥ 3 × ULN sa vrednošću ukupnog bilirubina > 2 × ULN i sa vrednošću alkalne fosfataze < 2 × ULN) bez drugih uzroka javila su se kod 2/1711 (0,1%) ispitanika lečenih bosutinibom.
Reaktivacija hepatitisa B
Ponovna aktivacija hepatitisa B prijavljena je u vezi sa inhibitorima BCR-ABL tirozin kinaze. U nekim slučajevima je došlo do akutne insuficijencije jetre ili fulminantnog hepatitisa što je dovelo do transplantacije jetre ili smrtnog ishoda (videti odeljak 4.4).
Gastrointestinalni poremećaji
Od 1103 (80,4%) pacijenta koji su imali dijareju, 14 pacijenata prekinulo je terapiju bosutinibom zbog tog događaja. Istovremeno su primenjivani lekovi za lečenje dijareje kod 756 (68,5%) pacijenata.
Maksimalna toksičnost 1. stepena pojavila se kod 575 (52,1%) pacijenata, 2. stepena kod 383 (34,7%)
pacijenata, 3. stepena kod 144 (13,1%) pacijenata, a 1 pacijent (0,1%) je imao događaj 4. stepena. Među pacijentima sa dijarejom medijana vremena do prvog događaja bila je 2 dana (raspon: 1 do 2702 dana), a medijana trajanja dijareje bilo kog stepena je bila 2 dana (raspon: 1 do 4247 dana).
Među 1103 pacijenata sa dijarejom, kod 218 pacijenata (19,8%) je terapija prekinuta, a od toga je 208 (95,4%) ponovo počelo uzimati bosutinib. Od pacijenata koji su ponovo počeli sa uzimanjem leka, 201
(96,6%) nije imao ponovo pojavu dijareje ili nije prekinuo terapiju bosutinibom zbog ponovne pojave dijareje.
Kardiološki poremećaji
Sedam pacijenata (0,5%) imalo je produženje QTcF intervala (veće od 500 ms). Jedanaest (0,8%) pacijenata imalo je povećanje QTcF intervala > 60 ms u odnosu na početne vrednosti. Pacijenti koji su na početku ispitivanja imali nekontrolisanu ili značajnu kardiovaskularnu bolest, uključujući produženi QTc, nisu bili uključeni u kliničke studije (videti odeljke 5.1 i 5.3).
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije putem nacionalnog sistema prijavljivanja neželjenih reakcija, dostupno na internet stranici Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije https://www.alims.gov.rs.
Farmakološki podaci - Bosutinib 100 mg
Farmakoterapijska grupa: antineoplastici, inhibitori protein kinaze, ATC kod: L01EA04 Mehanizam dejstva
Bosutinib pripada farmakološkoj grupi lekova poznatih kao inhibitori kinaze. Bosutinib inhibira izmenjenu BCR-ABL kinazu koja pospešuje HML. Studije na modelima ukazuju na to da se bosutinib vezuje sa kinaznim domenom BCR-ABL. Bosutinib takođe inhibira porodicu Src kinaza, uključujući Src, Lyn i Hck. Bosutinib minimalno inhibira receptor trombocitnog faktora rasta (engl. platelet-derived growth factor, PDGF) i c-Kit.
U in vitro studijama bosutinib inhibira proliferaciju i preživljavanje određenih ćelijskih linija HML, ćelijskih linija Ph+ ALL i primarnih primitivnih ćelija HML dobijenih od pacijenata. Bosutinib je inhibirao 16 od 18 oblika BCR-ABL rezistentnih na imatinib izraženih u mijeloidnim ćelijskim linijama miševa. Lečenje bosutinibom smanjilo je veličinu tumora HML kod atimičnih miševa i inhibiralo rast mišjih mijeloidnih tumora sa ekspresijom oblika BCR-ABL rezistentnih na imatinib. Pored toga, bosutinib inhibira receptorske tirozin-kinaze c-Fms, receptore EphA i B, porodicu Trk kinaza, porodicu Axl kinaza, porodicu Tec kinaza, određene članove porodice ErbB kinaza, nereceptorsku tirozin-kinazu Csk, serin/treonin kinaze porodice Ste20 i 2 proteinske kinaze zavisne od kalmodulina.
Farmakodinamska dejstva
Uticaj primene bosutiniba u dozi od 500 mg na korigovani QTc procenjen je u randomizovanoj, dvostruko slepoj (u odnosu na bosutinib) unakrsnoj studiji sa pojedinačnom dozom koja je kontrolisana placebom i otvorenom terapijom moksifloksacinom kod zdravih ispitanika.
Podaci iz te studije ukazuju na to da bosutinib ne produžava QTc kod zdravih ispitanika pri dozi od 500 mg dnevno sa hranom i u uslovima koji uzrokuju supraterapijske koncentracije u plazmi. Nakon primene
pojedinačne oralne doze bosutiniba od 500 mg (terapijska doza) i bosutiniba u dozi od 500 mg sa ketokonazolom u dozi od 400 mg (za postizanje supraterapijskih koncentracija bosutiniba) kod zdravih ispitanika, gornja granica jednostranog 95% intervala pouzdanosti (engl. confidence interval, CI) oko aritmetičke sredine promene QTc bila je manja od 10 ms u svim vremenskim tačkama nakon primene doze, i nisu primećene neželjene reakcije koje bi ukazivale na produženje QTc.
U studiji kod ispitanika sa oštećenjem funkcije jetre zapaženo je povećanje učestalosti produženja QTc > 450 ms sa smanjenjem funkcije jetre. U kliničkoj studiji faze 1/2 kod pacijenata sa prethodno lečenim Ph+ leukemijama koji su primali bosutinib u dozi od 500 mg, produženje QTcF intervala > 60 ms u odnosu na početne vrednosti zapaženo je kod 9 (1,6%) od 570 pacijenata. U kliničkoj studiji faze 3 kod pacijenata sa novodijagnostikovanom HML u hroničnoj fazi lečenih bosutinibom u dozi od 400 mg, nijedan pacijent u grupi lečenoj bosutinibom (N=268) nije imao povećanje QTcF intervala > 60 ms u odnosu na početnu vrednost. U kliničkoj studiji faze 3 kod pacijenata sa novodijagnostifikovanom Ph+ HML u hroničnoj fazi lečenih bosutinibom u dozi od 500 mg, produženje QTcF intervala > 60 ms u odnosu na početnu vrednost zapaženo je kod 2 (0,8%) od 248 pacijenta koji su primali bosutinib. U kliničkoj studiji faze 4 kod pacijenata sa Ph+ HML prethodno lečenih sa 1 ili više TKI i koji su lečeni bosutinibom u dozi od 500 mg (N=163), nije bilo pacijenata sa produženjem QTcF intervala > 60 ms u odnosu na početnu vrednost. Ne može se isključiti proaritmijski potencijal bosutiniba.
Klinička efikasnost i bezbednost
Klinička studija prethodno nelečene HML u hroničnoj fazi
Studija bosutiniba u dozi od 400 mg
Otvoreno, multicentrično ispitivanje superiornosti faze 3 sa dve grupe pacijenata sprovedeno je kako bi se ispitale efikasnost i bezbednost primene samog bosutiniba u dozi od 400 mg jednom dnevno u poređenju sa primenom samog imatiniba u dozi od 400 mg jednom dnevno kod odraslih pacijenata sa novodijagnostikovanom Ph+ HML u hroničnoj fazi. U ispitivanju je randomizovano 536 pacijenata (268 u svakoj terapijskoj grupi) sa Ph+ ili Ph- novodijagnostikovanom HML u hroničnoj fazi (populacija predviđena za lečenje [engl. intent-to-treat population, ITT]) uključujući 487 pacijenata sa Ph+ HML koji imaju transkripte b2a2 i/ili b3a2 i broj kopija BCR-ABL na početku > 0 (modifikovana populacija predviđena za lečenje [engl. modified intent-to-treat population, mITT]).
Primarni parametar praćenja efikasnosti bio je udeo pacijenata koji pokazuje veliki molekularni odgovor (engl. major molecular response, MMR) u 12. mesecu (48 nedelja) u grupi lečenoj bosutinibom u poređenju sa onim prijavljenim u grupi lečenoj imatinibom, u mITT populaciji. Veliki molekularni odgovor definisan je kao odnos BCR-ABL/ABL ≤ 0,1% prema međunarodnoj skali (što odgovara smanjenju za ≥ 3 log u odnosu na standardizovanu početnu vrednost) sa najmanje 3000 ABL transkripata prema proceni centralne laboratorije.
Ključni sekundarni parametri praćenja uključivali su potpun citogenetski odgovor (engl. complete cytogenetic response, CCyR) do 12. meseca, trajanje CCyR, trajanje MMR, preživljavanje bez događaja (engl. event-free survival, EFS) i ukupno preživljavanje (engl. overall survival, OS). CCyR do 12. meseca definisan je kao odsustvo Ph+ metafaza u analizi hromozomskih traka ≥ 20 metafaza dobijenih iz aspirata koštane srži ili MMR ako odgovarajuća citogenetska procena nije bila dostupna. Za parametre praćenja koji nisu bili MMR u 12. mesecu i CCyR do 12. meseca, p-vrednosti nisu bile prilagođene za višestruka poređenja.
Početne karakteristike mITT populacije bile su dobro uravnotežene između 2 terapijske grupe u pogledu starosti (medijana starosti je bila 52 godine za grupu koja je primala bosutinib i 53 godine za grupu koja je primala imatinib, s tim da je 19,5% odnosno 17,4% pacijenata imalo 65 ili više godina), pola (žene
42,3% odnosno 44,0%), rase (belci 78,0% odnosno 77,6%, osobe azijskog porekla 12,2%, odnosno
12,4%, crnci ili Afroamerikanci 4,1% odnosno 4,1% i ostali 5,7% odnosno 5,4% i 1 osoba nepoznate rase u grupi koja je primala imatinib) i procene za rizik prema Sokalu (mali rizik 35,0% odnosno 39,4%, srednji rizik 43,5% odnosno 38,2%, veliki rizik 21,5% odnosno 22,4%).
Nakon 60 meseci praćenja u mITT populaciji 60,2% pacijenata lečenih bosutinibom (N = 246) i 59,8% pacijenata lečenih imatinibom (N = 239) još su primali terapiju u prvoj liniji.
Nakon 60 meseci praćenja u mITT populaciji prekidi primene leka zbog progresije bolesti do ubrzane faze ili blastne faze HML kod pacijenata lečenih bosutinibom iznosili su 0,8% u poređenju sa 1,7% kod pacijenata lečenih imatinibom. Kod šest (2,4%) pacijenata lečenih bosutinibom i 7 (2,9%) pacijenata lečenih imatinibom bolest se transformisala u HML u ubrzanoj fazi ili HML u blastnoj fazi. Do prekida primene leka zbog suboptimalnog odgovora ili neuspešnog lečenja prema proceni ispitivača došlo je kod 5,3% pacijenata u grupi lečenoj bosutinibom, u poređenju sa 15,5% pacijenata u grupi lečenoj imatinibom. Dvanaest (4,9%) pacijenata lečenih bosutinibom i 14 (5,8%) pacijenata lečenih imatinibom umrli su tokom učestvovanja u studiji. Nije bilo dodatnih transformacija u ITT populaciji, ali su bila 2 dodatna smrtna slučaja u grupi koja je primala bosutinib u ITT populaciji.
Rezultati efikasnosti za MMR i CCyR sažeto su prikazani u Tabeli 3.
Tabela 3 – Sažeti prikaz velikog molekularnog odgovora (MMR) u 12. i 18. mesecu i potpunog citogenetskog odgovora (CCyR) do 12. meseca, prema terapijskoj grupi u mITT populaciji
| Odgovor | Bosutinib(N=246) | Imatinib(N=241) | Odds ratio(95% CI)a |
| Veliki molekularni odgovor MMR u 12. mesecu, n (%) (95% CI) | 116 (47,2)b(40,9; 53,4) | 89 (36,9)(30,8; 43,0) | 1,55 (1,07; 2,23) |
| Jednostrana p-vrednost | 0,0100b | ||
| MMR u 18. mesecu, n (%)(95% CI) | 140 (56,9)(50,7; 63,1) | 115 (47,7,)(41,4; 54,0) | 1,45 (1,02; 2,07) |
| Jednostrana p-vrednost | 0,0208c | ||
| Potpun citogenetski odgovor CCyR do 12. meseca, n (%) (95% CI) | 190 (77,2)b(72,0; 82,5) | 160 (66,4)(60,4; 72,4) | 1,74 (1,16; 2,61) |
| Jednostrana p-vrednost | 0,0037b | ||
Napomena: MMR je definisan kao odnos BCR-ABL/ABL ≤ 0,1% prema međunarodnoj skali (što odgovara smanjenju za ≥ 3 log od standardizovane početne vrednosti) sa najmanje 3000 ABL transkripata, prema proceni centralne laboratorije. Potpun citogenetski odgovor definisan je kao odsustvo Ph+ metafaza u analizi hromozomskih traka ≥ 20 metafaza dobijenih iz aspirata koštane srži ili MMR ako odgovarajuća citogenetska procena nije bila dostupna.
Skraćenice: BCR-ABL = (engl. breakpoint cluster region-Abelson); CI = interval pouzdanosti;
CMH = Cochran-Mantel-Haenszel; CcyR = potpun citogenetski odgovor (engl. complete cytogenetic response); mITT = modifikovana populacija predviđenja za lečenje (engl. modified intent-to-treat population); MMR = veliki molekularni odgovor (engl. major molecular response); N/n = broj pacijenata; Ph+ = pozitivan Filadelfija hromozom (engl. Philadelphia chromosome-positive).
a Prilagođeno geografskom području i proceni prema Sokalu pri randomizaciji.
b Statistički značajno poređenje na unapred određenom nivou značajnosti; na osnovu CMH testa
stratifikovanog prema geografskom području i proceni prema Sokalu pri randomizaciji.
c Na osnovu CMH testa stratifikovanog prema geografskom području i proceni prema Sokalu pri randomizaciji.
U 12. mesecu stopa MR4 (engl. molecular response, MR), (definisana kao ≤ 0,01% BCR-ABL [što odgovara smanjenju za ≥ 4 log od standardizovane početne vrednosti] sa najmanje 9800 ABL transkripata) bila je veća u grupi koja je lečena bosutinibom u poređenju sa grupom koja je lečena imatinibom u mITT populaciji (20,7% [95% CI: 15,7%; 25,8%] prema 12,0% [95% CI: 7,9%; 16,1%],
odnos verovatnoća (engl. odds ratio, OR) 1,88 [95% CI: 1,15; 3,08], jednostrana p-vrednost = 0,0052).
U 3., 6. i 9. mesecu udeo pacijenata sa MMR bio je veći u grupi koja je lečena bosutinibom nego u grupi koja je lečena imatinibom (Tabela 4).
Tabela 4 - Poređenje velikog molekularnog odgovora (MMR) u 3., 6. i 9. mesecu prema terapiji u mITT populaciji
| Vreme | Broj (%) ispitanika sa MMR | Odds ratio(95% CI)a | |
| Bosutinib(N=246) | Imatinib(N=241) | ||
| 3. mesec(95% CI) | 10 (4,1)(1,6; 6,5) | 4 (1,7)(0,0; 3,3) | 2,48 (0,77; 7,98) |
| Jednostrana p-vrednostb | 0,0578 | ||
| 6. mesec(95% CI) | 86 (35,0)(29,0; 40,9) | 44 (18,3)(13,4; 23,1) | 2,42 (1,59; 3,69) |
| Jednostrana p-vrednostb | <0,0001 | ||
| 9. mesec(95% CI) | 104 (42,3)(36,1 ; 48,4) | 71 (29,5)(23,7; 35,2) | 1,78 (1,22; 2,60) |
| Jednostrana p-vrednostb | 0,0015 | ||
Napomena: Procenti se zasnivaju na broju pacijenata u svakoj od terapijskih grupa. MMR je definisan kao odnos BCR-ABL/ABL ≤ 0,1% prema međunarodnoj skali (što odgovara smanjenju za ≥ 3 log od standardizovane početne vrednosti) sa najmanje 3000 ABL transkripata, prema proceni centralne laboratorije.
Skraćenice: BCR-ABL = (engl. breakpoint cluster region-Abelson); CI = interval pouzdanosti; CMH = Cochran-Mantel-Haenszel; mITT = modifikovana populacija predviđena za lečenje; MMR = veliki molekularni odgovor; N = broj pacijenata.
a Prilagođeno geografskom području i proceni prema Sokalu pri randomizaciji.
b Na osnovu CMH testa stratifikovanog prema geografskom području i proceni prema Sokalu pri randomizaciji.
Do 60. meseca su u mITT populaciji udeli pacijenata sa MMR, MR4 i MR4,5 bili veći u grupi koja je primala bosutinib u odnosu na grupu koja je primala imatinib (Tabela 5). Stope MMR do 60. meseca u svim podgrupama rizika prema Sokalu sažeto su prikazane u Tabeli 6.
Tabela 5 - Sažetak molekularnog odgovora do 60. meseca u mITT populaciji
| Odgovor | Bosutinib(N=246) | Imatinib(N=241) | Odds ratio(95% CI)a |
| Molekularni odgovor do 60. meseca, n (%)(95% CI) |
| MMR | 182 (74,0)(68,5; 79.5) | 158 (65,6)(59,6; 71,6) | 1,52 (1,02; 2,25) |
| MR4 | 145 (58,9)(52,8; 65,1) | 120 (49,8)(43,5;56,1) | 1,46 (1,02; 2,09) |
| MR4,5 | 119 (48,4)(42,1; 54,6) | 93 (38,6)(32,4; 44,7) | 1,50 (1,05; 2,16) |
Napomena: MMR/MR4 /MR4,5 su definisani kao odnos BCR-ABL/ABL ≤ 0,1/0,01/0,0032% prema međunarodnoj skali (što odgovara smanjenju za ≥ 3/4/4,5 log od standardizovane početne vrednosti) sa najmanje 3000/9800/30990 ABL transkripata, prema proceni centralne laboratorije.
Skraćenice: BCR-ABL = (engl. breakpoint cluster region-Abelson); CI = interval pouzdanosti; mITT = modifikovana populacija predviđena za lečenje; MMR = veliki molekularni odgovor; MR = molekularni odgovor; N/n = broj pacijenata.
a Prilagođeno geografskom području i proceni prema Sokalu pri randomizaciji.
Tabela 6 - Sažetak velikog molekularnog odgovora (MMR) do 60. meseca u odnosu na procenu rizika prema Sokalu u mITT populaciji
| Odgovor | Bosutinib | Imatinib | Odds ratio(95% CI) |
| Mali rizik prema Sokalu | N=86 | N=95 | 1,40 (0,71; 2,76) |
| MMR, n (%) | 67 (77,9) | 68 (71,6) | |
| (95% CI) | (69,1; 86,7) | (62,5; 80,6) | |
| Srednji rizik prema Sokalu | N=107 | N=92 | 1,37 (0,74; 2,52) |
| MMR, n (%) | 79 (73,8) | 62 (67,4) | |
| (95% CI) | (65,5; 82,2) | (57,8; 77,0) | |
| Veliki rizik prema Sokalu | N=53 | N=54 | 1,97 (0,90; 4,32) |
| MMR, n (%) | 36 (67,9) | 28 (51,9) | |
| (95% CI) | (55,4; 80,5) | (38,5; 65,2) |
Napomena: Procenti se zasnivaju na broju pacijenata u svakoj od terapijskih grupa. MMR je definisan kao odnos BCR-ABL/ABL ≤ 0,1% prema međunarodnoj skali (što odgovara smanjenju za ≥ 3 log od standardizovane početne vrednosti) sa najmanje 3000 ABL transkripata, prema proceni centralne laboratorije.
Skraćenice: BCR-ABL = (engl. breakpoint cluster region-Abelson); CI = interval pouzdanosti; mITT = modifikovana populacija predviđena za lečenje; MMR = veliki molekularni odgovor; N/n = broj pacijenata.
Kumulativna incidenca CCyR prilagođena za konkurentni rizik za prekid terapije bez CCyR bila je veća u grupi lečenoj bosutinibom nego u grupi lečenoj imatinibom u mITT populaciji (83,3% [95% CI: 78,1%; 87,4%] prema 76,8% [95% CI: 70,9%; 81,6%] u 60. mesecu; odnos hazarda (engl. hazard ratio, HR) na
osnovu stratifikovanog modela proporcionalnih subdistributivnih hazarda: 1,35; (95% CI: 1,11; 1,64). Medijana vremena do CCyR (samo za pacijente sa odgovorom na terapiju) iznosila je 24,0 nedelje (raspon: 11,4 do 120,7) u grupi lečenoj bosutinibom u poređenju sa 24,3 nedelje (raspon: 11,4 do 96,6) u grupi lečenoj imatinibom.
Medijana vremena do MMR, MR4 i MR4,5 (samo za pacijente sa odgovorom na terapiju) iznosila je 36,1 nedelja (raspon: 11,9 do 241,9), 83,7 nedelja (raspon: 12,4 do 244,3) odnosno 108,0 nedelja (raspon: 24,1
do 242,1) za grupu lečenu bosutinibom prema 47,7 nedelja (raspon: 12,1 do 216,1), 84,4 nedelja (raspon:
23,6 do 241,9) odnosno 120,4 nedelja (raspon: 24,6 do 240,7) za grupu lečenu imatinibom u mITT populaciji.
Kumulativna incidenca MMR, MR4 i MR4,5 prilagođena za konkurentni rizik za prekid lečenja bez događaja bila je veća pri primeni bosutiniba u odnosu na primenu imatiniba kako je prikazano na Slikama 1 do 3.
Slika 1 - Kumulativna incidenca MMR (mITT populacija)
Slika 2 - Kumulativna incidenca MR4 (mITT populacija)
Slika 3 - Kumulativna incidenca MR4,5 (mITT populacija)
U mITT populaciji za pacijente koji su postigli CCyR Kaplan-Meier-ova procena održavanja odgovora u
4. godini iznosila je 97,4% (95% CI: 93,9%; 98,9%) i 93,7% (95% CI: 88,9%; 96,5%) u grupi koja je primala bosutinib odnosno imatinib (HR 0,39 [95% CI: 0,14; 1,13]). Među pacijentima koji su postigli MMR Kaplan-Meier-ova procena održavanja odgovora u 4. godini iznosila je 92,2% (95% CI: 86,8%; 95,4%) i 92,0% (95% CI: 85,9%; 95,5%) u grupi koja je primala bosutinib odnosno imatinib (HR 1,09
[95% CI: 0,49; 2,44]).
Do 60. meseca 43,9% (95% CI: 37,7%; 50,1%) i 38,6% (95% CI: 32,4%; 44,7%) pacijenata koji su lečeni bosutinibom odnosno imatinibom (ukupan odgovor 1,24 [95% CI: 0,87; 1,78]) u mITT populaciji održalo je odgovor MR4 definisan prema sledećim kriterijumima: lečenje najmanje 3 godine sa najmanje MR4 pri svim procenama tokom jednogodišnjeg perioda.
Kumulativna incidenca događaja EFS tokom lečenja u 60. mesecu u mITT populaciji iznosila je 6,9% (95% CI: 4,2%; 10,5%) u grupi koja je primala bosutinib i 10,4% (95% CI: 6,9%; 14,6%) u grupi koja je
primala imatinib (HR 0,64, 95% CI: 0,35; 1,17).
Kaplan-Meier-ove procene ukupnog preživljavanja u 60. mesecu kod pacijenata lečenih bosutinibom i imatinibom u mITT populaciji iznosile su 94,9% (95% CI: 91,1%; 97,0%) odnosno 94,0% (95% CI:
90,1%; 96,4%) (HR 0,80, 95% CI: 0,37; 1,73).
U retrospektivnoj analizi među pacijentima u ITT populaciji koje je bilo moguće proceniti više pacijenata iz grupe koja je primala bosutinib (200/248 (80,6%)) je postiglo rani molekularni odgovor (≤ 10% BCR-ABL transkripta u 3. mesecu) u odnosu na pacijente iz grupe koja je primala imatinib (153/253 (60,5%), uz ukupni odgovor 2,72 (95% CI: 1,82; 4,08). MMR i EFS u 60. mesecu kod pacijenata koji su primali bosutinib sa i bez ranog molekularnog odgovora sažeto su prikazani u Tabeli 7.
Tabela 7 – Ishodi u 60. mesecu kod pacijenata lečenih bosutinibom sa BCR-ABL ≤ 10% prema
> 10% u 3. mesecu u ITT populaciji
| Bosutinib (N=248) | Pacijenti sa BCR-ABL ≤ 10%u 3. mesecu(N=200) | Pacijenti sa BCR-ABL > 10%u 3. mesecu(N=48) | Hazard ratio(95% CI)a |
| Kumulativna incidencaMMR, % (95% CI) | 84,0 (78,1; 88,4) | 56,5 (41,1; 69,4) | 2,67 (1,90; 3,75) |
| Kumulativna incidenca EFS događaja, %(95% CI) | 5,5 (2,9; 9,3) | 12,5 (5,1; 23,4) | 0,40 (0,14; 1,17) |
Skraćenice: BCR-ABL = (engl. breakpoint cluster region-Abelson); CI = interval pouzdanosti; ITT = populacija predviđena za lečenje; MMR = veliki molekularni odgovor; EFS = preživljavanje bez pojave događaja (engl. event free-survival); N = broj pacijenata sa ≥ 3000 ABL kopija u 3. mesecu
a Prilagođeno geografskom području i proceni prema Sokalu pri randomizaciji.
U grupi koja je primala bosutinib manje pacijenata je imalo detektovane nove mutacije u 60. mesecu u mITT populaciji [6 (2,4%) za bosutinib i 12 (5,0%) za imatinib].
Klinička studija faze 1/2 kod pacijenata sa HML u hroničnoj, ubrzanoj i blastnoj fazi sa rezistencijom ili intolerancijom na imatinib
Sprovedena je otvorena, multicentrična studija faze 1/2, sa jednom grupom pacijenata zbog procene efikasnosti i bezbednosti bosutiniba u dozi od 500 mg jednom dnevno kod pacijenata sa HML i rezistencijom ili intolerancijom na imatinib, sa odvojenim kohortama za hroničnu, ubrzanu i blastnu fazu bolesti, a koji su prethodno lečeni sa 1 inhibitorom tirozin kinaze (TKI) (imatinib) ili više od 1 TKI (imatinib nakon kojeg je sledio dasatinib i/ili nilotinib).
U navedenom ispitivanju bilo je 570 pacijenata lečenih bosutinibom, uključujući pacijente sa HML u hroničnoj fazi prethodno lečene samo 1 TKI (imatinib), pacijente sa HML u hroničnoj fazi prethodno lečene imatinibom i najmanje 1 dodatnim TKI (dasatinib i/ili nilotinib), pacijente sa HML u ubrzanoj ili blastnoj fazi prethodno lečene najmanje 1 TKI (imatinib) i pacijente sa Ph+ ALL prethodno lečene najmanje 1 TKI (imatinib).
Primarni parametar praćenja efikasnosti bio je stopa velikog citogenetskog odgovora (engl. major cytogenetic response, MCyR) u 24. nedelji kod pacijenata sa HML u hroničnoj fazi rezistentnih na imatinib, koji su prethodno lečeni samo 1 TKI (imatinib). Drugi parametri praćenja efikasnosti uključuju stope kumulativnog citogenetskog i molekularnog odgovora, vreme do odgovora i trajanje citogenetskih i molekularnih odgovora, odgovor kod pacijenata sa mutacijama na početku ispitivanja, transformaciju u ubrzanu/blastnu fazu (AP/BP) (engl. accelerated phase, AP; blast phase, BP), preživljavanje bez progresije (engl. progression free survival, PFS) i ukupno preživljavanje u svim kohortama (engl. overall survival, OS).
Kriterijume za uključivanje u produžetak studije zadovoljavali su pacijenti koji su još primali bosutinib na kraju studije faze 1/2 i koji su prema proceni ispitivača imali koristi od terapije bosutinibom, kao i oni pacijenti koji su već prekinuli primenu bosutiniba u sklopu studije faze 1/2 i bili su obuhvaćeni dugotrajnim praćenjem preživljavanja ili su završili sa studijom faze 1/2. Svaki pacijent je ostao u produžetku studije, bilo na terapiji bosutinibom ili u sklopu dugoročnog praćenja preživljavanja, dok i poslednji pacijent nije završio period od 10 godina praćenja koji se računao od datuma njegove prve doze bosutiniba primenjene tokom studije faze 1/2.
Parametri praćenja efikasnosti u produžetku studije obuhvatali su trajanje citogenetskog i molekularnog odgovora, transformaciju u AP/BP, preživljavanje bez progresije (PFS) i ukupno preživljavanje (OS).
Analize efikasnosti obuhvatile su podatke iz ovog završenog produžetka studije.
Pacijenti sa HML u hroničnoj fazi
Rezultati efikasnosti kod pacijenata sa Ph+ HML u hroničnoj fazi koji su prethodno lečeni imatinibom i najmanje 1 dodatnim TKI (minimalni period praćenja 120 meseci, medijana trajanja terapije 9 meseci (raspon: 0,23 do 164,28 meseci) i 20,2% i 7,6% pacijenata koji su još na terapiji u 60. odnosno 120. mesecu) i rezultati efikasnosti kod pacijenata sa Ph+ HML u hroničnoj fazi koji su prethodno lečeni samo imatinibom (minimalni period praćenja 120 meseci, medijana trajanja terapije 26 meseci (raspon: 0,16 do 170,49 meseci) i 40,5% i 19,4% pacijenata koji su još na terapiji u 60. odnosno 120. mesecu) prikazani su u Tabeli 8.
Pacijenti sa HML u ubrzanoj i blastnoj fazi
Rezultati efikasnosti kod ubrzane faze (AP) (minimalni period praćenja 120 meseci, medijana trajanja lečenja 10 meseci (raspon: 0,10 do 156,15 meseci) i 12,7% i 7,6% pacijenata koji su još na terapiji u 60. odnosno 120. mesecu) i kod blastne faze (BP) (minimalni period praćenja 120 meseci, medijana trajanja lečenja 2,8 meseca (raspon: 0,03 do 71,38 meseci) i 3,1% i 0% pacijenata koji su još na terapiji u 60. odnosno 120. mesecu) kod pacijenata sa Ph+ HML, prikazani su u Tabeli 8.
Tabela 8 - Rezultati efikasnosti kod prethodno lečenih pacijenata sa HML u hroničnoj i uznapredovaloj fazi*
| Ph+ HML uhroničnoj fazi (CP) sa prethodnim lečenjem samo imatinibom | Ph+ HML uhroničnoj fazi sa prethodnim lečenjem imatinibom i dasatinibom ili nilotinibom | Ubrzana faza (AP) sa prethodnim lečenjem najmanje imatinibom | Blastna faza (BP) sa prethodnim lečenjem najmanje imatinibom | |
| Kumulativni citogenetski | N=262 | N=112 | N=72 | N=54 |
| odgovora | ||||
| MCyR, % (95% CI) | 59,9 (53,7; 65,9) | 42,0 (32,7; 51,7) | 40,3 (28,9; 52,5) | 37,0 (24,3; 51,3) |
| CCyR, % (95% CI) | 49,6 (43,4; 55,8) | 32,1 (23,6; 41,6) | 30,6 (20,2; 42,5) | 27,8 (16,5; 41,6) |
| Kumulativni molekularni | N=197 | N=107 | N=54 | N=48 |
| odgovora | ||||
| MMR, % (95% CI) | 42,1 (35,1; 49,4) | 17,8 (11,0; 26,3) | 16,7 (7,9; 29,3) | 10,4 (3,5; 22,7) |
| MR4, % (95% CI) | 37,1 (30,3; 44,2) | 15,0 (8,8; 23,1) | 13,0 (5,4; 24,9) | 10,4 (3,5; 22,7) |
| Vreme do MCyR samo za pacijente sa odgovoromb,medijana (raspon), nedelje | 12,3 (4,0; 346,0) | 12,3 (3,9; 550,6) | 12,0 (3,9; 144,7) | 8,2 (3,9; 25,1) |
| Trajanje MCyRb | N=157 | N=47 | N=29 | N=20 |
| K-M u 5. godini, % (95% CI) K-M u 10. godini, % (95% CI) Medijana, nedelje (95% CI) | 70,7 (63,1; 78,3)65,3 (56,6; 74,0)N/R | 66,6 (51,5; 81,7)55,3 (36,3; 74,4)N/R | 40,8 (20,9; 60,7)40,8 (20,9; 0,7)84,0 (24,0; N/E) | 21,2 (0,1; 42,3)N/E29,1 (11,9; 38,3) |
| Vreme do CCyR samo za pacijente sa odgovoromb, medijana (raspon), nedelje | 24,0 (7,7; 240,6) | 24,0 (11,6; 216,0) | 23,8 (4,1; 120,0) | 8,4 (3,9; 25,1) |
| Trajanje CCyRbK-M u 5. godini, % (95% CI) K-M u 10. godini, % (95% CI) Medijana, nedelje (95% CI) | N=130 69,7 (61,3; 78,2)63,4 (54,0; 72,8)N/R | N=3654,4 (36,7; 72,1)40,8 (22,0; 59,6)252,0 (24,0; N/E) | N=2240,0 (18,5; 61,5)40,0 (18,5; 61,5)72,0 (36,1; N/E) | N=1524, 9(0,9; 48,9)N/E20,0 (9,1; 29,6) |
| Vreme do MMR samo za pacijente sa odgovoromb medijana (raspon), nedelje | 35,6 (3,1; 367,1) | 12,4 (4,0; 171,7) | 36,1 (12,1; 144,1) | 4,7 (3,9; 168,9) |
| Trajanje MMRbK-M u 5. godini, % (95% CI) K-M u 10. godini, % (95% CI) Medijana, nedelje (95% CI) | N=8374,1 (64,2; 83,9)63,4 (50,2; 76,6)N/R | N=1970,0 (47,5; 92,5)70,0 (47,5; 92,5)N/R | N=966,7 (35,9; 97,5)66,7 (35,9; 97,5)N/R | N=5 60,0(17,1; 100,0)N/E N/R |
| Vreme do MR4 samo za pacijente sa odgovoromb, medijana (raspon), nedelje | 28,0 (3,1; 583,1) | 23,8 (4,0; 240,1) | 24,1 (22,9; 96,0) | 4,7 (3,9; 284,9) |
| Trajanje of MR4b,eK-M u 5. godini, % (95% CI) K-M u 10. godini, % (95% CI) Medijana, nedelje (95% CI) | N=7374,7 (64,2; 85,2)60,8 (46,1; 75,4)N/R | N/A | N/A | N/A |
| Transformacija u AP/ BPc Transformacija tokom terapije, n | N=284 15 | N=119 5 | N=79 3 | N/A |
| Preživljavanje bez progresijec Kumulativna incidenca u 5. godini, % (95% CI)d Kumulativna incidenca u 10. godini, % (95% CI)d | N=284 19,7 (15,6; 24,9)23,9 (19,5; 29,5) | N=119 24,4 (17,8; 33,4)26,9 (20,0; 36,2) | N=7941,8 (32,2; 54,2)41,8 (32,2; 54,2) | N=6467,2 (56,6; 79,7)N/E |
| Ukupno preživljavanjecK-M u 5. godini, % (95% CI) K-M u 10. godini, % (95% CI) Medijana, meseci (95% CI) | N=284 83,5 (78,7; 88,3)71,5 (64,4; 78,7)N/R | N=119 74,1 (64,8; 83,4)60,4 (47,2; 73,7)N/R | N=7958,5 (46,9; 70,2)50,7 (36,5; 65,0)N/R | N=64 22,5 (7,1; 37,9)22,5 (7,1; 37,9)10,9 (8,7; 19,7) |
Datum preseka podataka: 2. oktobar 2015 u studiji faze 1/2; 2. septembar 2020 u produžetku studije. Kriterijumi za citogenetski odgovor: MCyR je uključivao potpune [0% Ph+ metafaza u koštanoj srži ili
< 1% pozitivnih ćelija u fluorescentnoj in situ hibridizaciji (FISH)] ili parcijalne (1%-35%) citogenetske odgovore. Citogenetski odgovori su bili zasnovani na procentu Ph+ metafaza među ≥ 20 metafaznih ćelija u svakom uzorku koštane srži.
FISH analiza (≥ 200 ćelija) se može upotrebiti za kasnije citogenetske procene ako nije bilo dostupno ≥ 20 metafaza. U produžetku studije, CCyR je bio izveden iz MMR ako odgovarajućeg datuma nije bila dostupna validna citogenetska procena.
Kriterijumi za molekularni odgovor: U studiji faze 1/2 MMR/MR4 je bio definisan kao
≤ 0,1/0,01% transkripata BCR-ABL, prema proceni centralne laboratorije (ne na međunarodnoj skali). U produžetku studije pacijenti sa odgovorom na terapiju su imali MMR/MR4 koji je naznačen na obrascu za prijavu slučaja, prema proceni lokalne laboratorije.
Skraćenice: AP = ubrzana faza (engl. accelerated phase); BP = blastna faza (engl. blast phase);
Ph+ = pozitivan Filadefija hromosom (engl. Philadelphia chromosome-positive); CP = hronična faza (engl. chronic phase); HML = hronična mijeloidna leukemija; K-M = Kaplan-Meier; N/n = broj pacijenata; N/A = nije primenjivo (engl. not aplicable); N/R = nije dostignuto u minimalnom periodu praćenja (engl. not reached as of minimum follow-up); N/E = ne može se proceniti (engl. not estimable); CI = interval pouzdanosti; McyR = veliki citogenetski odgovor; CcyR = potpun citogenetski odgovor; MMR= veliki molekularni odgovor (engl. major molecular response); BCR- ABL= (engl. breakpoint cluster region-Abelson).
a Uključuje pacijente (N) sa validnom citogenetskom procenom na početku ispitivanja i pacijente koji nisu iz Kine, Južne Afrike, Indije ili Rusije, jer iz tih zemalja nije bilo moguće izvoziti uzorke za procenu molekularnog odgovora. Analize omogućavaju pacijentima koji su odgovorili na terapiju na početku ispitivanja i koji su održali odgovor da zadrže status pacijenata koji su odgovorili na terapiju. Minimalni period praćenja (vreme od prve doze poslednjem pacijentu do datuma preseka podataka) je bio 120 meseci.
b Uključuje pacijente (N) koji su dostigli ili održali odgovor.
c Uključujući pacijente (N) koji su primili najmanje 1 dozu bosutiniba.
d Analiza kumulativne incidence prilagođena za konkurentni rizik za prekid lečenja bez događaja.
e Nije analizirano za grupe sa ograničenim brojem podataka.
Ukupno preživljavanje u kohortama u hroničnoj (CP), ubrzanoj (AP) i blastnoj fazi (BP) prikazano je grafički na Slici 4.
Slika 4 - Kaplan-Meier-ova procena ukupnog preživljavanja (OS) u hroničnoj fazi CP2L, CP3L, ubrzanoj fazi (AP) i blastnoj fazi (BP)
Tabela 9 - Odgovor prema statusu mutacije BCR-ABL na početku ispitivanja u populaciji sa HML u hroničnoj fazi koju je bilo moguće proceniti: pacijenti su prethodno lečeni imatinibom i dasatinibom i /ili nilotinibom (treća linija)
| Status mutacije BCR-ABL na početku ispitivanja | Incidenca na početku ispitivanjan (%)a | Postignut ili održan MCyR kod pacijenata sa odgovorom/koje je bilo moguće procenitib (%)N=112 |
| Utvrđena mutacija | 98 (100,0) | 36/92 (39,1) |
| Bez mutacije | 59 (60,2) | 23/55 (41,8) |
| Najmanje jedna mutacija | 39 (39,8) | 13/37 (35,1) |
| Mutacije rezistentne na dasatinib | 10 (10,2) | 1/9 (11,1) |
| E255K/V | 2 (2,0) | 0/2 |
| F317L | 8 (8,2) | 1/7 (14,3) |
| Mutacije rezistentne na nilotinibc | 13 (13,3) | 8/13 (61,5) |
| Y253H | 6 (6,1) | 5/6 (83,3) |
| E255K/V | 2 (2,0) | 0/2 |
| F359C/I/V | 7 (7,1) | 5/7 (71,4) |
Datum preseka podataka: 2. oktobar 2015 za studiju faze 1/2; 2. septembar 2020 za produžetak studije. Napomena: mutacije na početku ispitivanja utvrđene su pre primene prve doze ispitivanog leka pacijentu.
Skraćenice: BCR ABL = (engl. breakpoint cluster region-Abelson); HML = hronična mijeloidna leukemija; MCyR= veliki citogenetski odgovor, N/n = broj pacijenata.
a Procenat se zasniva na broju pacijenata sa procenom mutacije na početku ispitivanja.
b Populacija koju je bilo moguće proceniti uključuje pacijente sa validnom procenom bolesti na početku ispitivanja.
c Dva pacijenta imala su više od jedne mutacije u ovoj kategoriji.
Jedan pacijent sa mutacijom E255V, prethodno lečen nilotinibom, postigao je kompletan hematološki odgovor (CHR) kao najbolji odgovor.
In vitro ispitivanje pokazalo je da je bosutinib imao ograničenu aktivnost protiv mutacije T315I ili V299L. Zbog toga se kod pacijenata sa tim mutacijama ne očekuje klinička aktivnost.
Klinička studija faze 4 kod pacijenata sa Ph+ HML prethodno lečenih sa 1 ili više TKI
Otvorena, nerandomizovana, multicentrična studija faze 4 sa jednom grupom pacijenata sprovedena je radi procene efikasnosti i bezbednosti primene bosutiniba u dozi od 500 mg jednom dnevno kod pacijenata sa HML sa rezistencijom ili intolerancijom na TKI sa odvojenim kohortama za bolest u hroničnoj, ubrzanoj ili blastnoj fazi, prethodno lečenih sa 1 ili više TKI.
U ovom ispitivanju su 163 pacijenta bila lečena bosutinibom, uključujući 46 pacijenata sa Ph+ HML u hroničnoj fazi, prethodno lečena sa 1 TKI (imatinibom, dasatinibom ili nilotinibom), 61 pacijenata sa Ph+ HML u hroničnoj fazi prethodno lečena sa 2 TKI (imatinibom i/ili dasatinibom i/ili nilotinibom), 49 pacijenata sa Ph+ HML u hroničnoj fazi prethodno lečenih sa 3 TKI (imatinibom, dasatinibom i nilotinibom), 4 pacijenta sa Ph+ HML u ubrzanoj fazi prethodno lečena sa najmanje 1 TKI
(2 pacijenta prethodno lečena sa 2 TKI i 2 pacijenta prethodno lečena sa 3 TKI) i 3 pacijenta sa Ph- HML prethodno lečena sa najmanje 1 TKI.
Primarni parametar praćenja efikasnosti bio je kumulativni potvrđeni veliki citogenetski odgovor
(MCyR ) do 1. godine (52 nedelje) kod pacijenata sa Ph+ HML u hroničnoj fazi prethodno lečenih sa 1 ili 2 TKI i pacijenata sa Ph+ HML u hroničnoj fazi prethodno lečenih sa 3 TKI. Kod pacijenata sa Ph+ HML u ubrzanoj i blastnoj fazi sa bilo kojom prethodnom TKI terapijom, primarni parametar praćenja efikasnosti bio je potvrđeni ukupni kumulativni hematološki odgovor (engl. overall haematological response, OHR) do 1. godine (52 nedelje). Drugi parametri praćenja efikasnosti kod pacijenata sa Ph+ HML u hroničnoj fazi uključuju kumulativni citogenetski i molekularni odgovor, trajanje citogenetskog i molekularnog odgovora, odgovor pacijenata sa mutacijama na početku ispitivanja, transformaciju u ubrzanu/blastnu fazu, preživljavanje bez progresije i ukupno preživljavanje. Dodatni parametri praćenja u kohorti koja je imala Ph+ u ubrzanoj/blastnoj fazi uključuju stope kumulativnog citogenetskog i molekularnog odgovora, preživljavanje bez progresije i ukupno preživljavanje.
Pacijenti sa HML u hroničnoj fazi
Primarni parametar praćenja, stopa kumulativnog potvrđenog velikog citogenetskog odgovora (95% CI) do 1. godine (52 nedelje) iznosila je 76,5 % (66,9; 84,5) kod pacijenata prethodno lečenih sa 1 ili 2 TKI i
62,2 % (46,5; 76,2) kod pacijenata prethodno lečenih sa 3 TKI.
Dodatni rezultati efikasnosti na kraju studije, nakon minimalnog perioda praćenja od 3 godine, kod pacijenata sa Ph+ HML u hroničnoj fazi prethodno lečenih sa 1 TKI (medijana trajanja lečenja od 47,5 meseci (raspon: 0,9 do 50,1 mesec) i 60,9 % pacijenata koji su još na terapiji), 2 prethodna TKI (medijana trajanja lečenja od 41,9 meseci (raspon: 0,4 do 48,9 meseci) i 45,9 % pacijenata koji su još na terapiji) i 3 prethodna TKI (medijana trajanja lečenja od 20,0 meseci (raspon: 0,2 do 48,9 meseci) i 38,8
% pacijenata koji su još na terapiji) prikazani su u Tabeli 10.
Tabela 10 – Rezultati efikasnosti kod prethodno lečenih pacijenata sa Ph+ HML u hroničnoj fazi
| Ph+ HML uhroničnoj fazi sa prethodnimlečenjem sa 1 TKI | Ph+ HML uhroničnoj fazi sa prethodnim lečenjem sa 2 TKI | Ph+ HML uhroničnoj fazi sa prethodnim lečenjem sa 3 TKI | Ukupni rezultati za kohortusa Ph+ HML u hroničnoj fazi | |
| Potvrđeni kumulativni MCyRa do 1. godine,% (95% CI) | N=4383,7 (69,3; 93,2) | N=5570,9 (57,1; 82,4) | N=4562,2 (46,5; 76,2) | N=14372,0 (63,9; 79,2) |
| Kumulativni citogenetski odgovor a,b | N=46 | N=55 | N=45 | N=143 |
| MCyR, % (95% CI) | 88,4 (74,9; 96,1) | 85,5 (73,3; 93,5) | 77,8 (62,9; 88,8) | 83,9 (76,9; 89,5) |
| CCyR, % (95% CI) | 86,0 (72,1; 94,7) | 83,6 (71,2; 92,2) | 73,3 (58,1; 85,4) | 81,1 (73,7; 87,2) |
| Kumulativni molekularni odgovora,b | N=46 | N=55 | N=48 | N=149 |
| MMR, % (95% CI) | 82,6 (68,6; 92,2) | 76,4 (63,0; 86,8) | 56,3 (41,2; 70,5) | 71,8 (63,9; 78,9) |
| MR4, % (95% CI) | 73,9 (58,9; 85,7) | 63,6 (49,6; 76,2) | 41,7 (27,6; 56,8) | 59,7 (51,4; 67,7) |
| MR4,5, % (95% CI) | 58,7 (43,2; 73,0) | 50,9 (37,1; 64,6) | 35,4 (22,2; 50,5) | 48,3 (40,1; 56,6) |
| Vreme do citogenetskog odgovora samo za pacijente sa odgovoromb, medijana (raspon), meseci | 3,0 (1,0; 11,8)3,0 (1,0; 17,6) | 2,9 (0,3; 6,4)2,9 (0,3; 6,4) | 3,0 (1,8; 8,8)3,0 (1,8; 8,8) | 3,0 (0,3; 11,8)3,0 (0,3; 17,6) |
| MCyR CCyR | ||||
| Trajanje citogenetskog odgovorab | ||||
| MCyR, K-M u 3. godini,% (95% CI) | 96,6 (77,9; 99,5) | 94,4 (79,2; 98,6) | 96,9 (79,8; 99,6) | 95,6 (88,7; 98,4) |
| CCyR, K-M u 3. godini,% (95% CI) | 94,4 (77,2; 99,5) | 94,4 (79,2; 98,6) | 100,0 (100,0;100,0) | 96,5 (89,5; 98,9) |
| Vreme do molekularnog odgovora samo za pacijente sa odgovorom, medijana (raspon), meseci MMRMR4MR4,5 MR4,5 | 3,0 (2,8; 23,3)6,0 (2,8; 47,4)9,2(2,8;47,6) | 3,0 (1,0; 35,9)3,1 (1,0; 36,1)6,0 (2,8; 36,2) | 3,1 (1,8; 9,3)3,2 (1,8; 47,9)5,8 (1,8; 18,0) | 3,0 (1,0; 35,9)5,5 (1,0; 47,9)6,0 (1,8; 47,6) |
| Trajanje molekularnog odgovorabMMR, K-M u 3. godini,% (95% CI)MR4, K-M u 3. godini, % (95% CI) | 90,7 (73,9; 96,9)89,5 (70,9; 96,5) | 81,5 (63,2; 91,3)68,7 (48,0; 82,5) | 90,2 (65,9; 97,5)85,2 (51,9; 96,2) | 87,2 (78,0; 92,7)80,7 (69,4; 88,1) |
| Datum preseka podataka: 23. novembar 2020.Skraćenice: Ph+=pozitivan Filadelfija hromozom; HML=hronična mijeloidna leukemija; K-M=Kaplan-Meier; N=broj pacijenata; CI=interval pouzdanosti; MCyR=veliki citogenetski odgovor; CCyR=potpun citogenetski odgovor; MMR=veliki molekularni odgovor; MR4 = smanjenje broja transkripata BCR-ABL za ≥ 4 log u odnosu na standardizovanu početnu vrednost; MR4,5= smanjenje broja transkripata BCR-ABL za ≥ 4,5 log u odnosu na standardizovanu početnu vrednost.Kriterijumi za kumulativni potvrđeni MCyR: Odgovor je potvrđen sa 2 uzastopne procene u razmaku od najmanje 28 dana.Kako bi se smatrao pacijentom sa odgovorom, pacijent je morao održati početni odgovor najmanje 52 nedelje ili se odgovor morao poboljšati od početka ispitivanja. Pacijenti sa parcijalnim citogenetskim odgovorom (PCyR) na početku ispitivanja morali su postići CCyR tokom lečenja kako bi se računali kao pacijenti sa citogenetskim odgovorom. Pacijenti koji su imali najmanje MMR i dublji molekularni odgovor od početnog odgovora računati su kao pacijenti sa potvrđenim CCyR.Kriterijumi za kumulativni citogenetski odgovor: veliki citogenetski odgovor uključivao je potpune [0 % Ph+ metafaza iz koštane srži ili < 1 % pozitivnih ćelija iz fluorescentne in situ hibridizacije (engl. fluorescent in situ hybridisation, FISH)] ili parcijalne (1 % - 35 %) citogenetske odgovore. Citogenetski odgovori zasnivali su se na procentu Ph+ metafaza među ≥ 20 metafaznih ćelija u svakom od uzoraka koštane srži. FISH analiza (≥ 200 ćelija) se može upotrebiti za procenu CCyR ako ≥ 20 metafaza nije bilo dostupno. Pacijenti bez validne procene koštane srži ili procene FISH i sa najmanje MMR smatrali su se pacijentima sa CCyR. Kriterijumi za kumulativni molekularni odgovor: MMR, MR4 i MR4.5 definisani su kao ≤ 0,1 %, ≤ 0,01 % odnosno ≤ 0,0032 % odnosa BCR-ABL/ABL na međunarodnoj skali (što odgovara smanjenju za ≥ 3, ≥ 4 i ≥ 4,5 log u odnosu na standardizovanu početnu vrednost) sa najmanje 10 000, 10 000 odnosno 32 000 ABL transkripata prema proceni centralne laboratorije.a Uključuje pacijente (N) sa validnom procenom na početku ispitivanja. Minimalni period praćenja (vreme od prve doze poslednjeg pacijenta do datuma preseka podataka) je bio 36 meseci.b Uključuje pacijente (N) koji su postigli ili održali odgovor. | ||||
Kumulativna incidenca MMR, MR4 i MR4,5 prilagođena za konkurentni rizik za prekid lečenja bez događaja prikazana je na Slici 5.
Slika 5 - Kumulativna incidenca molekularnog odgovora (populacija u hroničnoj fazi koju je bilo moguće proceniti)
Postignuti molekularni odgovori prema liniji lečenja prikazani su u Tabeli 11.
Tabela 11 – Postignuti molekularni odgovori
| Ph+ HML uhroničnoj fazi sa prethodnim lečenjem sa 1 TKI | Ph+ HML uhroničnoj fazi sa prethodnim lečenjem sa 2 TKI | Ph+ HML uhroničnoj fazi sa prethodnim lečenjem sa 3 TKI | Ukupni rezultati za kohortu sa Ph+HML uhroničnoj fazi | |
| Pacijenti bez MMR na | N=25 | N=28 | N=26 | N=79 |
| početku ispitivanjaa | ||||
| MMR, % (95% CI) | 76,0 (54,9; 90,6) | 64,3 (44,1; 81,4) | 38,5 (20,2; 59,4) | 59,5 (47,9; 70,4) |
| Pacijenti bez MR4 na | N=37 | N=38 | N=37 | N=112 |
| početku ispitivanjaa | ||||
| MR4, % (95% CI) | 70,3 (53,0; 84,1) | 55,3 (38,3; 71,4) | 32,4 (18,0; 49,8) | 52,7 (43,0; 62,2) |
| Pacijenti bez MR4,5 na | N=42 | N=46 | N=43 | N=131 |
| početku ispitivanjaa | ||||
| MR4,5, % (95% CI) | 54,8 (38,7; 70,2) | 43,5 (28,9; 58,9) | 30,2 (17,2; 46,1) | 42,7 (34,1; 51,7) |
| Pacijenti sa MMR na | N=21 | N=27 | N=22 | N=70 |
| početku ispitivanjaa | ||||
| Dublji MR, % (95% CI) | 85,7 (63,7; 97,0) | 66,7 (46,0; 83,5) | 63,6 (40,7; 82,8) | 71,4 (59,4; 81,6) |
Datum preseka podataka: 23. novembar 2020.
Skraćenice: Ph+=pozitivan Filadelfija hromozom; HML=hronična mijeloidna leukemija; N=broj pacijenata; CI=interval pouzdanosti; MMR=veliki molekularni odgovor; MR=molekularni odgovor, MR4 = smanjenje broja transkripata BCR-ABL za ≥ 4 log u odnosu na standardizovanu početnu vrednost; MR4,5= smanjenje broja transkripata BCR-ABL za ≥ 4,5 log u odnosu na standardizovanu početnu vrednost.
a Uključuje pacijente (N) sa validnom procenom na početku ispitivanja. Kako bi se smatrao pacijentom sa odgovorom, pacijent je morao postići odgovor koji se poboljšao od početka ispitivanja. Kriterijumi za molekularni odgovor: MMR, MR4 i MR4,5 definisani su kao odnos BCR-ABL/ABL ≤ 0,1 %, ≤ 0,01 % odnosno ≤ 0,0032 % na međunarodnoj skali (što odgovara smanjenju za ≥ 3, ≥ 4 i ≥ 4,5 log u odnosu na standardizovau početnu vrednost) sa najmanje 10 000, 10 000 odnosno 32 000 ABL transkripata prema proceni centralne laboratorije.
Kod pacijenata u hroničnoj fazi bolesti nije došlo do progresije u ubrzanu ili blastnu fazu HML tokom lečenja.
Pacijenti sa HML u ubrzanoj fazi
Kod pacijenata sa Ph+ HML u ubrzanoj fazi medijana trajanja lečenja iznosila je 22,1 meseci (raspon: 1,6 do 50,1 mesec), potvrđeni ukupni kumulativni hematološki odgovor do 1. godine (52 nedelje) iznosio je 75,0 % (95 % CI: 19,4; 99,4), kao i stopa kumulativnog CCyR, dok su sva 3 pacijenta održala svoj CCyR tokom lečenja.
Odgovor prema mutacijama BCR-ABL na početku ispitivanja
Deset pacijenata u kohorti sa bolešću u hroničnoj fazi imali su mutacije na početku ispitivanja (A365V, E453K, E255K, E255V, Q252H, L298V [n=1 svaki], Y253F i G250E [n=2 svaki]). Jedan pacijent u kohorti sa bolešću u hroničnoj fazi imao je F359I mutaciju utvrđenu 8. dana studije. Jedan pacijent u kohorti sa bolešću u ubrzanoj fazi imao je 2 mutacije (F311L i L387F) na početku ispitivanja. U kohorti sa bolešću u hroničnoj fazi, među pacijentima sa mutacijama, molekularni odgovori su bili zapaženi kod 4/11 (36,4 %) pacijenata. Jedan pacijent sa E255V mutacijom postigao je MMR, dok su 3 pacijenta sa F359I, Y253F odnosno A365V mutacijom postigli MR4,5. Pacijent sa mutacijama u kohorti sa bolešću u ubrzanoj fazi nije postigao nikakav odgovor.
Pedijatrijska populacija
Evropska agencija za lekove je odložila obavezu podnošenja rezultata ispitivanja referentnog leka koji sadrži bosutinib u jednoj ili više podgrupa pedijatrijske populacije sa HML (videti odeljak 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primeni).
Resorpcija
Nakon primene pojedinačne doze bosutiniba (500 mg) sa hranom kod zdravih ispitanika, apsolutna bioraspoloživost je bila 34%. Resorpcija je bila relativno spora, a medijana vremena do maksimalne koncentracije (tmax) dostignuta je nakon 6 sati. Bosutinib pokazuje povećanje vrednosti AUC i Cmax proporcionalno dozi u rasponu doza od 200 do 600 mg. Hrana je povećala vrednost Cmax bosutiniba za 1,8 puta, a vrednost AUC bosutiniba za 1,7 puta u poređenju sa stanjem natašte. Kod pacijenata sa HML u stanju ravnoteže vrednost Cmax (geometrijska srednja vrednost, koeficijent varijacije [KV]%) bila je 145
(14) nanograma/ml, a vrednost AUCss (geometrijska srednja vrednost, KV%) bila je 2700 (16) nanogram•h/ml nakon svakodnevne primene bosutiniba u dozi od 400 mg sa hranom. Nakon svakodnevne primene 500 mg bosutiniba sa hranom, vrednost Cmax je bila 200 (6) nanograma/ml, a
vrednost AUCss je bila 3640 (12) nanogram•h/ml. Rastvorljivost bosutiniba zavisi od pH, a resorpcija se smanjuje sa povećanjem pH vrednosti želuca (videti odeljak 4.5).
Distribucija
Nakon intravenske primene pojedinačne doze od 120 mg bosutiniba kod zdravih ispitanika, bosutinib je imao srednju vrednost (% koeficijent varijacije, KV) volumena distribucije od 2331 (32) l, što ukazuje na to da se bosutinib obimno distribuira u ekstravaskularno tkivo.
Bosutinib se u velikoj meri vezivao za humane proteine plazme in vitro (94%) i ex vivo kod zdravih ispitanika (96%), a vezivanje nije zavisilo od koncentracije.
Biotransformacija
In vitro i in vivo studije ukazale su na to da se metabolizam bosutiniba (nepromenjeno jedinjenje) kod ljudi pretežno odvija preko jetre. Nakon primene pojedinačne ili višestrukih doza bosutiniba (400 ili 500 mg) kod ljudi, glavni cirkulišući metaboliti su bili oksidehlorisani (M2) i N-desmetilovani (M5) bosutinib, uz bosutinib N-oksid (M6) kao minorni cirkulišući metabolit. Sistemska izloženost N-desmetilovanog metabolita iznosila je 25% od nepromenjenog jedinjenja, dok je oksidehlorisani metabolit bio 19% od nepromenjenog jedinjenja. Sva 3 metabolita pokazala su aktivnost koja je bila ≤ 5% od aktivnosti bosutiniba u testu Src-transformacije proliferacije fibroblasta nezavisno od podloge. U fecesu su glavne komponente koje su se odnosile na lek bile bosutinib i N-desmetil bosutinib. In vitro ispitivanja na mikrosomima humane jetre pokazuju da je CYP3A4 bio glavni izoenzim citohroma P450 uključen u metabolizam bosutiniba, a studije interakcije lekova pokazale su da ketokonazol i rifampicin imaju značajno dejstvo na farmakokinetiku bosutiniba (videti odeljak 4.5). Metabolizam bosutiniba nije zapažen sa enzimima CYP 1A2, 2A6, 2B6, 2C8, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1 ili 3A5.
Eliminacija
Kod zdravih ispitanika koji su intravenski primili pojedinačnu dozu od 120 mg bosutiniba, srednja vrednost (% KV) terminalnog poluvremena eliminacije bila je 35,5 (24) sata, a srednja vrednost (% KV) klirensa 61,9 (26) l/h. U ispitivanju balansa mase nakon oralne primene bosutiniba, prosečno 94,6% od ukupne doze nađeno je u roku od 9 dana, glavni put ekskrecije bio je feces (91,3%), a 3,29% doze nađeno je u urinu. U roku od 96 sati nađeno je sedamdeset pet procenata doze. Ekskrecija nepromenjenog bosutiniba u urinu je bila mala, približno 1% doze, kako kod zdravih ispitanika tako i kod onih sa uznapredovalim malignim solidnim tumorima.
Posebne populacije
Oštećenje funkcije jetre
Doza od 200 mg bosutiniba primenjena sa hranom procenjena je u kohorti od 18 ispitanika sa oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh stadijumi A, B i C) i 9 odgovarajućih zdravih ispitanika. Vrednost Cmax bosutiniba u plazmi povećala se za 2,4 puta, odnosno 2 puta i 1,5 puta u Child-Pugh stadijumu A, B odnosno C, a vrednost AUC bosutiniba u plazmi povećala se za 2,3 puta, odnosno 2 puta i 1,9 puta. Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre vrednost t1/2 bosutiniba povećala se u odnosu na zdrave ispitanike.
Oštećenje funkcije bubrega
U studiji oštećenja funkcije bubrega, pojedinačna doza od 200 mg bosutiniba primenjena je sa hranom kod 26 ispitanika sa blagim, umerenim ili teškim oštećenjem funkcije bubrega i kod 8 odgovarajućih zdravih dobrovoljaca. Oštećenje funkcije bubrega zasnivalo se na CrCl (izračunato Cockcroft-Gault-ovom formulom) od < 30 ml/min (teško oštećenje funkcije bubrega), 30 ≤ CrCl ≤ 50 ml/min (umereno oštećenje funkcije bubrega) i 50 < CrCl ≤ 80 ml/min (blago oštećenje bubrega). Ispitanici sa umerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega imali su povećanje vrednosti AUC za 35%, odnosno 60% u odnosu na zdrave dobrovoljce. Najveća izloženost Cmax povećala se u grupama sa umerenim i teškim oštećenjem
za 28%, odnosno 34%. Izloženost bosutinibu se nije povećala kod ispitanika sa blagim oštećenjem funkcije bubrega. Poluvreme eliminacije bosutiniba kod ispitanika sa oštećenjem funkcije bubrega slično je poluvremenu eliminacije kod zdravih ispitanika.
Prilagođavanje doze zbog oštećenja funkcije bubrega zasniva se na rezultatima ove studije i na osnovu poznate linearne farmakokinetike bosutiniba u rasponu doza od 200 do 600 mg.
Starost, pol i rasa
Nisu sprovedene formalne studije radi procene uticaja ovih demografskih faktora. Populacione farmakokinetičke analize kod pacijenata sa Ph+ leukemijom ili malignim solidnim tumorom i kod zdravih ispitanika upućuju na to da nema klinički značajnih uticaja starosti, pola ili telesne mase. Populacione farmakokinetičke analize pokazale su da su osobe azijskog porekla imale 18 % manji klirens što je odgovaralo povećanju izloženosti bosutinibu (AUC) od približno 25 %.
Pedijatrijska populacija
Bosutinib još nije ispitan kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina.
Farmaceutski podaci - Bosutinib 100 mg
Jezgro tablete
Celuloza, mikrokristalna (E460), Kroskarmeloza-natrijum (E468), Silicijum-dioksid, koloidni, bezvodni, Magnezijum-stearat.
Film obloga tablete
Bosutinib Zentiva 100 mg film tablete Polivinil alkohol (E1203), Makrogoli,
Talk (E553b),
Titan-dioksid (E171), Gvožđe(III)-oksid, žuti (E172).
Bosutinib Zentiva 400 mg film tablete Polivinil alkohol (E1203), Makrogoli,
Talk (E553b),
Titan-dioksid (E171), Gvožđe(III)-oksid, žuti (E172), Gvožđe(III)-oksid, crveni (E172).
Bosutinib Zentiva 500 mg film tablete Polivinil alkohol (E1203), Makrogoli,
Talk (E553b),
Titan-dioksid (E171), Gvožđe(III)-oksid, crveni (E172).
Tablete se pakuju u Alu/PVC/Alu/OPA blister. Bosutinib Zentiva 100 mg film tablete
Jedna kutija sadrži 28 tableta.
Bosutinib Zentiva 400 mg film tablete Jedna kutija sadrži 28 tableta.
Bosutinib Zentiva 500 mg film tablete Jedna kutija sadrži 28 tableta.
Posebne mere opreza za odlaganje
Svu neiskorišćenu količinu leka i otpadnog materijala treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.